(pjesma za Didu)
Sve moje pjesme su glupe
I sve mi se uvijek na kraju zgade
Sve su plitke
Nemaju sudbine
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su tupe
I sve do jedne ko srušene zgrade
Nisu ni britke
Nemaju dubine
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su za smeće
I sve do jedne na otpad hrle
Sve su jadne
Bestežinskog stanja
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su bez sreće
I sve do jedne očaj grle
Sve su gadne
Al s njima sam manja
I zato ih pišem.
Najviše volim taj miris plijesni
I trulež što neupitno stanuje u njima
Stihovi moji uvijek su pretijesni
I često prazni
Nit vatre
Nit dima
Ja znam da moje pjesme ništa ne vrijede
I pouzdano znam da nemaju mota
Zar i ti, prijatelju gutaš komad bijede?
Zar i ti žvačeš komad mog života?
Moje pjesme nemaju kosti
Moje su pjesme bez kapi krvi
Sve su blijede
I zato ih pišem
Moje su pjesme bez mirisa
Sve do jedne su bez boje
Sve ove riječi su bez ambisa
Zar zaista želiš da budu tvoje?
Sve moje pjesme su prljave kante
I sve smrde na gnjilež i sol
U svakoj od njih stanuju crvi
Sve i jedna kičem vrvi
Zar i tebe, dragi, razbija bol?
Sve moje pjesme su bez puta
Ni u jednoj od njih nema daljine
I svaku brižno od ljepote pazim
Sve moje pjesme su gole
Bez košulje, cipela, skuta
Jer u njima ja se samo pretvaram da gazim.
Sve moje pjesme tako su ružne
I sve mi se uvijek na kraju smuče
Sve su šuplje
Ne vidim u njima ni slova nade
I zato ih pišem
Moje pjesme čak nisu ni tužne
I kao da ih netko uporno tuče
Ko zamrle duplje
Nitko ih ne krade
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su za smeće
I sve do jedne na otpad hrle
Sve su jadne
Bestežinskog stanja
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su bez sreće
I sve do jedne očaj grle
Sve su gadne
Al s njima sam manja
I zato ih pišem.
Sve moje pjesme su nepotrebno duge
Dosadne ko debele ljetne muhe
Sve moje pjesme su obrasle pruge
Sve do jedne su nijeme
Sve moje pjesme su gluhe.
I tebi je jasno o čemu pišem
I ti se s perom po papiru skitaš
Al moje pjesme, ipak najgore su!
Zašto ih onda, poBogu, čitaš?
Post je objavljen 19.04.2009. u 09:24 sati.