Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/hitokiri

Marketing

Tako mlad, a tako star

Koliko puta samo, sam sam sebe zatekao da se osjećam starim u svojih 23. godine.
Ali to bude tako neobičan osjećaj nevolje, lijenosti.
Možda je komp kriv za sve??
Možda ja?
Ali, nije dobro da sa 23.godine se itko osjeća starim (pogotovo mlađi).
Jer poznam par ljudi kojima je skoro svaka druga riječ:ne da mi se, spava mi se itd.
Gdje je mladost?
Gdje je poletnost?
...'slušajući Armin Van Buuren ASTOT 400 emisiju koja traje već preko 48 sati'...mi padaju razne misli na pamet.
Pogotovo vezane uz samog sebe...
Toliko planova, a toliko nevolje za njihovo izvođenje..
Jer koliko puta sam sam sebi rekao :'e od danas ćeš...', i nakraju se ne dogodi ništa..
ZAŠTO?
Zašto?
Kažu da motivacija je bitna kod počinjanja bilo čega...ali neznam zašto to meni onda fali?
(da,,,,egoističan je ovaj post zubo ).
Kažu za motivaciju da je ''Motivacija je utjecaj koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje ljudi.''
Hm...kada to tako pogledam, motivaciju za promjenom, promjenom samoga SEBE imam...ali gdje to zakaže?
Gdje to propadne?
Jer ovo je par stvari koje želim promjeniti:
1.Ogovaranje
2.Pametovanje
jer sam sam shvatio da mi se većina razgovora sastoji od toga.
Šta nemogu pričati da ne ogovaram nekoga ili da pametujem?
Prije kojih mjesec dana sam sam sebi bio zadao zadatak da preko korizme to riješim, ali iskreno se nisam toga držao.
I evo, sada ću opet reći da ću od danas se toga riješiti...
Ali opet...''ako to svi rade, zašto ne bi i ja?''
A opet....ako svi skoče u bunar jer moram i ja?
Jer moram biti još jedna ovca u krdu sivih mediokriteta koji samo egzistiraju u društvu i koji jednostavno samo JESU, a bez ikakvih većih želja i nadanja da se ide prema naprijed?
Nije li užasno zapasti u takvo društvo?
Jer, iskreno temeljne odrednice ljudi sa kojima se sada družim su: ne da mi se, udaja, spava mi se, šta ćeš tamo, i slično.
Možda ovo je ogovaranje, ali kada su stvari takve kakve jesu.
Da li onda osoba koja se nađe u takvom društvu, i koja shvati da je to loše mora ih promjeniti?
Je li to zadiranje u tuđe živote?
Njihov stil života?
Osjećaj kontrole da se natjeraju svi da rade onako kako ta jedna osoba zamisli?
Ili samo prijedlog da se nešto promjeni, da se nešto potakne....ali ne na silu, već ono 'na tenane' kak bi stari ljudi rekli?
Jer sa 23. godine da se život sastoji od:
1.spavanja
2.jedenja
3.surfanja
4.faksa
5.kave/ogovaranja
6.eventualnog izlaska
NIJE LI TO JADNO?
Jer kako kažu: 'pitat će starost gdje je bila mladost'.
Ali to nesmije ostati sve na mudrim riječima a ništa od djela....samo, kako se snositi sa početnim odbijanjem?I onim 'ma poslije ćemo' a to poslije ne dođe nikada?
Idem to probati provesti u praksu...pa da vidim, da li funkcionira.
A da ne pričam o tome koje mi je povjerenje dano....kolega mi je povjerio novonastalu firmu....za web design i development...
Tak da bit će riječi o tome i ovdje :)
A očito samim time...djetinjstvo mora jednom završiti, a razdoblje PRAVE mladosti koju resi napon snage KONAČNO POČETI.
Jer em sam si nabio duga, koji se kreće od oko 5000 kn...
Em mi se ne da tražiti više ikakve novce od familije...
Promjena nastupa SADA.
Uz prigodnu sliku čokoladnog :)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us




(eto jedan takav post :)) :)

...odredit prioritete, nisam više dijete...


Post je objavljen 18.04.2009. u 16:44 sati.