Vjerujem da ste uživali u produženom uskrsnom vikendu. Klinci su pogotovo imali razloga za veselje jer njihov uskrsni odmor traje čitavih 11 dana, a kako ove godine škola (navodno zbog vrućina) završava već 10.6. ispada da je do kraja preostalo još samo nekih tridesetak radnih dana.
Da li se to meni čini ili je svaka školska godina sve kraća i kraća. Brojeći samo praznike i vikende u ovoj školskoj godini ispada da djeca imaju više dana odmora nego škole, a uključimo li tu i razne interne školske odluke o neradnim danima razlika u korist neradnih dana se još više povećava. Mišljenja roditelja o ovom pitanju su zaista podijeljena. Dok jedni bezrezervno podržavaju skraćivanje školske godine (neka se odmaraju od napora!; neka uživaju na moru ili kod baka i djedova!), drugi su apsolutno protiv ovakve obrazovne politike (kojeg napora?; kamo sa sedmogodišnjakom tijekom 2,5 ljetna mjeseca?; što ako nemate vikendicu na moru ili baku i didu koji jedva čekaju svoje unuče?). Vjerojatno su u istoj dilemi i oni koji kroje naše zakone, ali kada se radi o planu nastavnog programa mišljenja roditelja mogu se svesti pod isti nazivnik: djeca su preopterećena jer je program preopširan.
I tako već godinama naš školski sistem tapka u mraku bezidejnosti i neprilagodljivosti modernom dobu ne uspjevajući spojiti ove dvije proturječnosti. I tako već generacije i generacije mladeži (uz časne iznimke, Bogu hvala) izlaze iz osnovnih škola nepripremljene za ozbiljan sistem srednjoškolskog a pogotovo akademskog obrazovanja. Nivo znanja prosječnog sedamdesetogodišnjaka viši je nego većine rođene 70 ili 80 i neke godine. A ove najnovije generacije koje teško da mogu i zamisliti školovanje bez skupih elektronskih pomagala, bezbroj predmetnih knjiga i širokog spektra stručnjaka svakojakih profila koji im stoje na raspolaganju za sve vrste poremećaja u ponašanju, učenju, čitanju itd., mogle bi štošta naučiti od svojih djedova i baka koji su se školovali samo uz pločicu i kredu.
I tako ja zaključujem da vrućina nije nesavladiva prepreka već još jedna od linija manjeg otpora odraslih prema ovoj novoj indigo generaciji a koja zapravo ne bi smjela biti alibi ni zašto. Djeca 21. stoljeća su pametnija i naprednija od nas, a kamoli od generacije treće životne dobi. Imaju veće mogućnosti i danas i sutra, a nadamo se i bolju perspektivu i zato im ne bismo smjeli uskraćivati i skraćivati mogućnosti stjecanja znanja bez obzira što oni u svojoj (pred)tinejdžerskoj dobi o tome mislili.
Post je objavljen 17.04.2009. u 15:56 sati.