Negdje 1980 i neke godine…
Društveni život mi je oduvijek bio pun kontakata i poznanstava jer sam imala mnogo prijateljica, rodica, suradnika i poslovnih partnera. Na jednom od naših druženja sa mojim prijateljicama u razgovoru Nela mi se požalila da ima jako stidljivog sina, koji još uvijek nema djevojku i teško uspostavlja kontakt sa ženskim spolom.
Kako sam se oduvijek pomalo bavila problemima mladih, a posebno me je zanimalo društveno - psihološko ponašanje, tako sam se rado ponudila - ne samo tad porazgovarati, nego i pomoći mladom Giovaniu, po našem Ivan.
Sa Nelom sam dogovarala da dođe do mene u bolnicu, ali Nela je bila mišljenja da bi to bilo previše službeno. Njoj je više odgovaralo da ja dođem do njih, pa onako slučajno da započnem razgovor sa Ivanom i tako pokušam dokučiti sto ga muči i nekako pomognem.
Idućeg dana popodne sam došla do Nelinih. Ona je namjestila da svi nekamo odu, a da ostanemo sami samo nas troje. Nakon upoznavanja i uobičajenih fraza i govora Nela je u jednom trenu otišla iz sobe u kuhinju govoreći da nešto mora spremati, tako smo ja i Ivan ostali sami i ja sam počela moj uvodni razgovor kako bi došli do njegovih problema.
Najprije sam ga pitala o fakultetu, jer je tek bio na 2 godini, imao je 20 godina i nekako je polagao ispite uz mnogo učenja.
Tad sam ga zapitala za društvo, sport i čime se bavi.
Pričali smo o svemu i svačemu, a ja sam onda preokrenula priču.
- A izlasci, društvo?
- Pa malo izlazim, nekako mi se društvo razišlo iz gimnazije.
- A curu imaš?
- Pa na ovom fakultetu su uglavnom muški, tako da nemam baš puno prilika za upoznavanje, a kad se i upoznam nemamo baš puno tema za razgovor.
- Kako da ne, pa možete u kino, prošetati, povedi je vani u disko...
- Ne znam, nisam do sad nikad…..
- Što mi misliš reći da nisi imao ništa sa curama. Pa valja ste se ljubili i grlili... ...
- Ne, nisam nijednu ni zagrlio onako malo bolje, samo lagani poljubac na obraz !
- Pa zašto neku ne dovedeš u svoju sobu, tu možete pričati, malo se bolje upoznati i možete se poljubiti i onda znaš sto treba sa curama.
- Ne znam, ne znam što bi poslije toga…ne znam ni kako, nisam nikad, zato mi se ne da ni započinjati ...
Tako je naše vrijeme isteklo, jer se Nela već vratila u dnevnu sobu, a nas smo dvoje pričali već cijeli sat. Tad je Nela poslala Ivana u svoju sobu, a nas dvije smo nastavile razgovor.
- Onda kako je ? Jesi li uspjela ista riješiti, što to njega ustvari muči, što ti misliš Valentina?
- Jako komplicirano, Ivan je dosta sramežljiv i teško uspostavlja veze.
- Trebala bi sa njim još malo duže porazgovarati i vidjeti kako ga osloboditi.
- Za sad nemam neki plan, jer to se ne može riješiti tek tako kako si ti zamislila, sa jednim razgovorom od jednog sata.
- Pa kako ćemo onda, jer on nipošto ne želi ići kod psihologa ili ni sam ne znam kod koga, jer kad mu spomenem bolnicu, on odmah pobjegne u svoju sobu i zaključa se. Jako bi te molila da mu pomogneš, znaš da bi svaka mama sve dala za svoje dijete.
- Ne znam, znaš da to zahtijeva dosta vremena, a sad u proljeće i imam mnogo posla oko vrta u kući i u vikendici, tako da ne znam kad bi to mogla stići.
- Valentina, evo možemo ovako. Ti ga povedi u vikendicu da ti pomogne oko vrta, a ja ću ti srediti ovaj vrt u kući u gradu. I ne samo to, nego ću ti pospremiti kuću, biblioteku i još ću ti pomoći oko tvog znanstvenog rada. Samo uhvati malo vremena da pomogneš mom Ivanu.
- Dobro, dogovoreno !
- Ti se uhvati ovih stvari u gradu, jer ionako kraj moje djece ja ne bi mogla slobodno razgovarati sa Ivanom ovdje. Nego ćemo mi poći u vikendicu, a ti sredi ovo u gradu.
Dogovor je pao i već idući vikend smo sami ja i Ivan krenuli u vikendicu.
Već putem sam polako pripremala Ivana da se opusti i da slobodno priča o svim svojim osjećajima, željama i skrivenim strahovima.
Kad smo došli u vikendicu, najprije smo čistili naneseno lišće, zatim sjekli grmove i granje i na kraju je Ivan ostao kositi travu, a ja sam pripremila ručak. Jeli smo vani na terasi obasjanoj suncem ispred vikendice.
Promatrala sam Ivana koji je već bio kršan momak i onako polurazdjeven je pokazivao snažne mišiće, koji su se od znoja presijavali na suncu. Bilo mi je čudno da takav momak ne nalazi curu.
Tajna njegovog neuspjeha je bila ta što kad bi ostao sam za curom, tad bi zanijemio od nekog straha ili uzbuđenja. Naravno, to sam doznala iz razgovora s njim.
Dok sam pospremala tanjure, a Ivan je završavao sa poslom u vrtu, ja sam smislila kako bi ga opustila i naučila vještini ophođenja sa ženama.
Kad smo obavili naše poslove sjeli smo u dnevnu sobu i opet pričali.
Tada mi je priznao:
- Najveći mi je problem kad jednom ostanem nasamo sa djevojkom neznam što dalje, kako je poljubiti ili to onda …
- KakoNe znaš kako ide dalje?
Da li joj odmah reći - idemo u krevet?
- Ne Ivane, to se radi polako, uz polaganu priču, šaputanje, lagane poljupce, nježne dodire i tek tada dolazi do još veće intime !
Tad sam se sjetila da smo ja i Pier od zadnji put ostavili ovdje u vikendici video sa nekoliko kaseta. Inače, video je onda bio tek u svojim početcima i bio je rijedak i jako skup, tako da smo imali samo jedan , koga smo osali amo tamo, a bio je problem doći i do filmova. Uglavnom smo ih donosili iz Amerike i Njemačke, jer talijanska produkcija je tek počimala..
Tad mi je sinulo da imam jedan ljubavni film na kaseti koji je tad uznemiravao tadašnju javnost. Koliko se sjećam, to je bila Emanuela ili tako nekako. Stavila sam film i gledali smo uz moje i njegove komentare. Kad su počele scene seksa Ivan je u potpunosti zanijemio i vidjela sam da se uzbudio. Tad sam se ja otišla okupati, jer se voda u bojleru ugrijala, a Ivan je sam ostao gledati film do kraja.
Otuširala sam se i onako zamotana u ručnik sam izašla iz kupaone, jer mi je čisto rublje i odjeća bilo u sobi. Ivan me pratio ispod oka kako onako zagrnuta prolazim prema mojoj sobi.
Odjenula sam se u svoje rublje i preko obukla kućnu haljinu.Tad sam se vratila u dnevnu sobu. Film na videu je već završio, a Ivan je crven u licu još uvijek skamenjen nepomično sjedio.
Poslala sam ga da se otušira, jer je bio znojan i još uvijek pun trave i mrvica iz vrta. U međuvremenu sam smislila kako bi ga mogla još malo educirati po pitanju seksa, pa sam pripremila jedan film, koji nije bio porno, ali je bio dosta eksplicitan, a radilo se o stidljivom dečku i iskusnoj dami.
U jednom trenu na vratima se pojavila Ivanova glava i rekao mi je tiho da nema ručnika kojim bi se obrisao. Da, to je bila moja greška, jer sam uzela veliki ručnik i sve ostale koji su bili prljavi od vrta, a zaboravila sam donijeti druge. Odmah sam se uputila i donijela ručnike i pokucala na vrata, ali ništa se nije dogodilo, pa sam pružila ruku unutra i čekala.
Ali opet ništa !
Tad sam zavirila unutra i vidjela Ivana kako sa fenom suši kosu, a golo tijelo mu se onako mokro presijavalo na zalazu sunca, čije su zrake prolazile kroz prozor.
Kad me ugledao nije znao što bi sa sobom. Najprije se malo okrenuo, ali to mi je tek omogućilo da ga pogledam sa svih strana. Na kraju je prišao onako gol i uzeo ručnik i pognute glave se zamotao u njega.
Kad je Ivan izašao ja sam pokrenula film i izašla iz sobe, kako ovdje nismo imali sluškinju, sama sam morala pospremiti sobe za idući tjedan, kad su nam trebali doći poslovni partneri na vikend. Dok sam obavljala pospremanje, Ivan je gledao film.
Kad sam završila, došla s leđa i nije me vidio, pa sam došla sjesti na kauč kraj njega, a tad sam ugledala da ima nabreknute hlače, što je neuspješno pokušavao pokriti rukama. Nasmiješila sam se i pitala ga:
- Jesi li sad nešto naučio?
- Da, na filmu je to sve lako, ali ja još uvijek ne znam kako bi ja sa nekom curom...
- Ma ne brini Ivane, to ti je lako. Evo ovako sjedneš kraj nje kao što sam ja sad kraj tebe i malo pričate !
Post je objavljen 14.04.2009. u 23:16 sati.