- Andrea hoćeš da ti opet pocuclam tvoj lijepi nježnik? Ali ovaj put ti neću piersati ništa i obećavam neće biti bolno, ali znaš da češ ipak nešto morati pretrpjeti.
- Pristaješ li na igru?
- Da, gospođo!
Andrea je imao povez na očima, pa sam ja skinula svoja zubala i počela lagano masirati taj lijepi ud sa rupicom. Bio je jako osjetljiv i nije mu trebalo dugo vremena da se počnem naslađivati sa sokovima muškosti.
Kad su mi usta bila puna sperme, nisam željela biti egoista, pa sam sokove podijelila sa Andreom, tako što sam mu pola spreme vratila u njegova usta.
Poslije toga sam iz ormarića izabrala odgovarajuću cijev koja je služila kao pojas nevinosti Pieru i nataknula sam je na penis. Uz puno muke uspijela sam provući lokot kroz dio cijevi i rupicu od Princ Alberta, ovo sam uspjela tek nakon što sam namazala sve sa vazelinom, jer je rupica na udu bila knap za lokot i Andrea je cvilio dok mu nisam uspjela provući lokot na mjesto.
- Ovo će te spriječiti da se seksaš sa Anom prije nego se oženite, jer pristojni vjernici tek u braku ispunjavaju svoju pohotu. Od sad pa nadalje se nećemo više viđati petkom.
- Da, gospođo!
- I nemoj se vise depilirati !
Andrea je samo šutio.
Nakon tjedan dana sam opet pozvala Anu i pitala je što ima novog?
Ana je rekla da su izašli par puta. Posebno ju je zabrinjavala činjenica,
što Andrea odbija da odu kod nje ili kod njega u sobu, a ona više ne može čekati .
Andreu sam u prolazu priupitala kako mu se čini Ana.
Andrea je odgovorio da je malo neobična i da mu se čini da je šutljiva.
- Ne brini Andrea, što će ti žena koja samo priča, tebi treba žena koja šuti i vodi domaćinstvo.
- Ne znam, nisam siguran da je to baš djevojka za mene...
Pozvala sam ga u moj ured i dugo smo razgovarali.
Ali ako se vas dvoje oženite, mislim da ti mogu pomoći. Evo ja ću ti srediti da postaneš šef i dobiti ćeš duplo veću plaću, a ako odbiješ, nisam sigurna da ćeš vise moći vršiti dužnost šefa, koju sad radiš...
- Ah, sad sam shvatio !
Nakon par dana oboje su došli kod nas kući i javili veselu vijest da su se odlučili vjeriti i prijavili za brak.
Obećala sam im oboje moju podršku i pomoć.
Nakon povratka Ete sa liječenja od alkohola uspjela sam je odgovoriti od namjere da se vrati na posao u bolnicu i nagovorila sam je da ode. Ona me poslušala, kad je shvatila da nema moju podršku i da ću je samo kontrolirati i čekati njenu prvu grešku.
Nekako sam uspjela srediti da Andrea, par mjeseci poslije, a točno tog mjeseca kad se budu ženili postane šef, iako me radi toga zvao ministar, jer nekoliko se je liječnika bunilo kako oni nisu izabrani, a ja sam mu priopćila, da oni ne rade na tom Odjelu.
Na svečanoj večeri na dan njihovog vjenčanja, svakome sam uručila njegovu kuvertu.
Kako sam bila kuma i sjedila odmah do njih, gledala sam kako Ana otvara kuvertu, pregledava je i odmah mi u lice odgovori :
- Pa nema novaca unutra ...
- Ana ima, samo ih ne vidiš !
Ana je opet pregledala sve i rekla:
- Teta nema, što me zaje...
- Ana ima samo moraš pročitati !
Ana je pročitala i zbunjeno gledala gledala u papir.
To je bilo rješenje da se Ani dodjeljuje plaća specijalizirane sestre za ....
Nevažno sad, znate i sami što je radila, a to novo mjesto sam ja izmislila samo da joj povećam plaću. Kad bi ostale sestre doznale za to, sve bi se pobunile. Zato sam joj rekla da nikome ne govori ništa, jer ako ostale doznaju za njenu plaću, da ću joj morati sve smanjiti.
Ona se ustala i poljubila me.
Andrea je otvorio svoju kuvertu i odmah me došao poljubiti. I usput mi na uho šapnuo :
- Ja sam još uvijek zaključan !
- Ne brini Andrea, ja ću to riješiti !
Ispred njih dvoje sam Andreu predala malu kutijicu.
- Unutra je poklon za Anu. Otvori i daj joj ga odmah !
Andrea je poslušao i otvorio kutijicu za nakit.
Polako je podigao zlatni lančić, na kojem je umjesto privjeska visio ključ.
Andrea se malo zacrvenio i zbunio.
Tad sam ja rekla :
- Andrea, stavi mladoj poklon na vrat !
Ana je upitala :
- Što otvara taj ključ....
Ja sam odgovorila :
- To je ključ vaše bračne sreće i nikad ga nemoj skidati sa vrata !
Oboje su mi se zahvalili, ipak Andreova zahvala je bila malo kiselog okusa.
Svadbena večer je protekla u veselju i oko ponoći smo se razišli kućama.
U jedan sat po ponoći mi je zazvonio telefon.
Bila je Ana.
- Teta , ovaj dečko nije onakav kojeg si mi obećala.
- Ovaj je sav dlakav, a ja hoću onog obrijanog.
Moja prva reakcija je bio gromoglasan smijeh, kojeg nam je i inače priređivala Ana. Kad sam se malo umirila, rekla sam joj :
- Ana, to je tvoj dečko ! Samo ako ga zeliš onakvog kakvog si vidjela, znaš i sama što ti je činiti, isto što radiš na poslu.
- Ah to ... dobro teta !
Bum..., slušalica se poklopila.
Kad sam idući put vidjela golupčiće na poslu,oboje su sijali od zadovoljstva, kao da ih je neko upravo iznenadio sa glavnom nagradom na Loto.
Svi su se divili Ani, kako je uspjela onako smotana udati se za liječnika, a Andreu su sve svi divili kako ima najljepšu ženu. Vjerojatno niko nije znao da smo je podučili da se u društvu nepoznatih samo smješka i odobrava svaki razgovor.
Prije par godina sam vidjela Andrea i Anu, na vratu joj je bio lančić sa malim ključićem. Ana je bila nasmijana i vedra.
Kad me ugledala zagrlila me i rekla tiho na moje uho :
- Hvala teta...
Oko njih je bila grupa vesele djece svi jedan drugom do uha !
Lektorirala Rosemarie.
Post je objavljen 10.04.2009. u 01:30 sati.