Krist nas potiče na bdjenje, ali ne uz kartanje i kockanje, ne na pijanstvo, pretjerivanje u jelu, ni na piće u kojemu je raskalašenost, nego na molitvu. Potiče da molimo, ne kadikad, nego neprestano. Kaže nam "Bez prestanka molite!". Opominje, to se zna, moliti ne danju. (Tko pak zapovijeda bdjeti kroz dan?). Ali svjetuje da našoj zauzetosti oko molitve pridodamo i također dobar dio onog vremena, što ga većina nas posve koristimo za spavanje. Mi se jadnici zbog ovoga moramo veoma osjetiti postiđenima, jer i preko dana jedva nekakvu molitvicu izmolimo, i to sanjivo zijevajući, pa to moramo priznati kao veliku nemarnost. Naš nas Spasitelj napokon opominje da molimo: ne za obogaćenje, ne za uživanje, ne sa željom da nam neprijatelje snađe zlo, ne da nas časte na ovom svijetu, nego da ne uniđemo u napast. Htio je, doista, da mi shvatimo, da su sva ona zemaljska dobra ili posve škodljiva, ili su, u poredbi s onim jedinim dobrom, najispraznije ludorije. Upravo je zato ono jedino dobro, kao na neki način zaokupljeni zbir ostalih, kao mudar stavio na svršetak. "I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla!".
"Ponovo se udalji te uze moliti: 'Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja'. Kad se opet vrati, nađe ih gdje spavaju, jer im bijahu otežale oči. Nisu znali što bi mu odgovorili. On ih ostavi, potom se udalji, kleče na koljena te poče moliti: 'Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!'"
Poslije nego što je, dakle, ovako opomenuo učenike, ponovo se vratio moliti, i molio je iznova ono isto što i ranije. Ali ipak tako da čitavu stvar Očevoj volji povjeri.
Time nas uči ustrajno ali ipak ne zahtjevno i određeno prositi, nego sasvim Bogu prepustiti rješenje stvari. On puno bolje od nas vidi što je za nas bolje i zna tisuću puta više što nam je od koristi.
Sv. Toma More, "Kristova žalost"
Post je objavljen 09.04.2009. u 21:15 sati.