Nisam dugo napisala ni rijec, zapravo nisam dugo nista cinila doli onoga sto moram. Ucila sam.
Htjela sam napisati neki junacki post al eto dobio je ovakav naslov iako nisam homofob. Vise je cinjenica da znam jednu takvu situaciju i da je na tom mjestu moj otac nebi se pomirio. Isto tako se ni ja ne mirim sto sam jucer pala ispit za kojeg sam se ubila od ucenja. U 10 dana spavala sam mozda 30h i to mozete misliti koliko kvalitetno. No, dobro. 2 ispita od 3 planirana pala al nikakva sreca jer onaj najvazniji sam pala (nije mi on opal u indeks). Koliko sam tuzna zbog toga? Mozda sam vise frustrirana cinjenicom da sam se udebljala po mojoj procjeni bar 5kg i jedan konf. broj. Sad sve treba ispocetka ponavljat a nekako.. nemam snagu za tih 2000str koje sam procitala ni prolistat vise. Sad treba nac vremena i nacina kako skinuti sve sto sam natukla.
No, da nebi mislili kako se pretvaram u ocajnika koji se ne miri sa svime.. ipak, sutra idem doma i potpuno mi je smijesno sto mi se svakoga dana javljaju oni koje ne zelim ni cut ni znat sto je s njima i pozdravi zavrsavaju s nekom dozom ljubomore i hvaljenja koliko su sto gdje dali ili napravili?! Ma koga briga?! Al bas zato se smijem jer me nije briga.
Velika pusa i ocekujte suncaniji post iz Pule ;-)
Post je objavljen 07.04.2009. u 23:05 sati.