Svećenik mora biti
istovremeno i malen i velik,
plemenit duhom – kao kraljevske krvi,
jednostavan i prirodan – kao seljačkog roda,
heroj u nadvladavanju sebe,
čovjek koji se je borio s Bogom,
izvor posvećenja,
grešnik kojem je Bog oprostio,
vladar svojih čežnji,
sluga uplašenima i slabima,
koji se ne ponizuje pred bogatima,
već se sagiba nad siromašnima,
učenik svoga Gospodara,
vođa svoga stada,
prosjak ruku velikodušno otvorenih,
nositelj bezbrojnih darova,
čovjek na bojnom polju,
majka da tješi bolesne,
sa mudrošću svoga uzrasta i
s povjerenjem djeteta,
usmjeren prema nebu,
s nogama čvrsto na zemlji,
stvoren za veselje,
stručnjak za patnju,
udaljen od svake zavisti,
dalekovidan,
sa smjelošću govora,
prijatelj mira,
neprijatelj mlakosti,
zauvijek vjeran…
(Iz jednog srednjovjekovnog rukopisa, preveo fra Tomislav Faletar)
Post je objavljen 09.04.2009. u 08:00 sati.