Strah je osnovni osjećaj u našem preživljavanju: on je neka vrsta obrambenog oružja i pomaže nam da procijenimo opasnost; pomoću straha odlučujemo možemo li se nečemu suprotstaviti ili ne.
Strah nas ne smije plašiti, nego moramo naučiti vladati njime. Ako se s njime ne suočimo, dopuštamo mu da vlada našim životima, da se pretvori u fobiju koju onda više nije tako lako otkloniti.
U adolescenciji je normalno da strah u nama izaziva mnogo toga što je vezano za našu svakodnevicu. Ali ti strahovi skrivaju jedan puno dublji problem s kojim se još nismo spremni suočiti: strah od odrastanja.
Normalno je da se bojimo odrastanja jer nas ono prisiljava da napustimo jedan poznat i siguran svijet, da se suočimo s nečim novim, s mislima i osjećajima koje još uvijek ne poznajemo i zbog toga ih teško možemo razumjeti.
Taj razlog objašnjava mnoge naše male strahove: kad nas nešto plaši, kad trebamo nekoga da bude uz nas i da nam pomogne u tom strahu, najlakše je "ostati dijete" barem još malo.
Odrasti znači i naučiti živjeti sa strahovima, slušati ih i vladati njima. Treba naučiti ne podcjenjivati ih, a još manje skrivati.
Ako nas muči neki strah, trebamo razgovarati s osobom kojoj vjerujemo. Nije dovoljno samo izbjegavati ono što uzrokuje našu tjeskobu: moramo shvatiti što se krije iza nekog straha kako bismo mogli sami sebi pomoći.
Post je objavljen 06.04.2009. u 00:28 sati.