PROLEGOMENA
ČEMU UDRUGA „DANIEL DE LEON“
Kad se čovjek prisjetio da ograđivanjem jednog prostora svog okoliša, ( Tora ), koji će omogućiti podčinjavanje životinjskih vrsta, bilo u svrhu pripitomljavanja radi eksploatacije kao pomoćne radne snage, ili radi lakšeg dohvata u svrhu svoje svakodnevne prehrane, tada je čovjek došao do svog jedinstveno kolosalnog otkrića, jedne od svoje najdramatičnije evolutivne epohe socijalnih klasa, u čijem se Toru sam zatiče sve do današnjih dana.
Od pećine do nebodera , od Troglodita do Civilizacijskog bića, čovjek je smjenjivao razvojne podepohe, i one njega, u danim materijalnim prilikama i aktualnih zahtjeva svake od tih razvojno društvenih faza. Ali uvijek tek u jednom zajedničkom svojstvu dane epohe privatnog vlasništva nad cjelokupno društvenim proizvodnim sredstvima
Od Troglodita do civilizacijskog bića smjenjivale se tako tek forme jedne klasne epohe: Robovlasništva i Feudalizama u tekuće Kapitalističko društvo kao najviši stadiji, ne njegovih civilizacijskih dostignuća već njegovih proturječnosti koje čovjeka dovode do samog ruba vlastitog opstanka kao planetarne vrste.
Spomenute pod epohalne promjene kojima je čovjek jednako pridonosio, kao što i one pridonose njegovom cjelokupnom povijesnom razvoju, isklesale su ga tek primjereno zahtjevima tih klasno društvenih etapa, zasnovanim na jedinstvenim temeljima eksploatacije slabijeg bića od strane jačeg, što ga i dovodi, od prve eksploatacije prirodnih resursa i životinjske vrste, do sadašnjeg čudesnog bića Barbarina okićena kravatom.
Pojava Marxa i Engelsa u 19.stoljeću i njihove teorije Znanstvenog socijalizma, prvi je formalni, i veličanstveni socijalni trzaj jednog novog buđenja tog Čuda u kravati, koji već posve nazire vlastitu transformaciju u budućeg Čovjeka,i čiji eho širi
Svijetom, ne slučajno, iz najveće klaonice čovječanstva jedna obična djevojčica Ana Frank: „ Kad će židovi prestati biti židovi i postati ljudi!“
Od tada se zbilo sve što sada znamo i posjedujemo i od čega smo zakinuti, generacijski preživjeli, u ime i protiv tih novih ideala, ali i zajedničkih rezultata najvećih masakra čovječanstva u opće, od nekih stotinjak milijuna ljudskih žrtava.
Kao da je nekim prirodnim zakonom tu uskočilo pravilo što će taj Barbarin u kravati doista biti smješten na mogući popravni ispit, vraćen ponovno na jednostanično biće,i još jedan dugački hod prema onom istom biću, u kojeg je evolucija već uložila toliko svog truda da od njega iskleše barem nešto nalik na čovjeka
Udruga „Daniel De Leon“ postavlja pitanje alternativnih mogućnosti , njenih pronalaženja, njihovom povratku već odkrivenih vrijednota , kao i daljnjem razvoju na temeljima znanstvenog socijalizma Marksa-Engelsa i Prve Internacionale, programski zasnovane na revolucionarnom socijalizmu proleterskog internacionalizma .
ZAŠTO U PRIJEDLOGU NAZIV UDRUGE „DANIEL DE LEON“?
Šest razloga tome:
1. Što je De Leon , i nakon više od jednog stoljeća, ostao jedina osoba koja je pridonijela Znanstvenom socijalizmu nakon Marksa i Engelsa.
2. Što je De Leon osoba koja Marksovu i Engelsovu opću skicu budućeg društva, smjelo pretvara u njeno pravo „arhitetsko“ rješenje.
3. Što je De Leon i autor teorije o Radničkim Savjetima , organiziranim još prije socijalističke revolucije, u njenom toku i nakon nje, u svojim dvojakim formacijama.
Na ekonomskom polju u svojim radnim mjestima , na političkom u svojoj političkoj partiji radi potpunog i jednokratnog preuzimanju svih sredstva proizvodnje u vlastite ruke, a u danom trenutku kad se stekne većinsko nadglasavanje u tu svrhu.
4. Što De Leon time unaprijed zadaje smrti udarac svim reformskim pokretima 20. stoljeća, čiji je zajednički Moto bio:„Promjeni formu da spasiš sadržaj“.
5: Što je, naročito svejetska, takozvana „ljevica“ svim sredstvima ukorijenjenih u vlastitom debilitetu i požudi za vlašću, uspjela da kompletno De Leonovo djelo posve izolira od masa vlastitom perfidnošću, nalazeći upravo u De Leonovim djelima glavnog ometaća u jednoj „vječnoj izgradnji Socijalizma „ i upravo tamo gdje socijalistička revolucija nije imala ni najmanjih uvjeta , osim sredstava nasilja i laži.
6. Što je tadašnje čovječanstvo 20. stoljeća uzalud dalo preko sto milijuna ljudskih žrtava, a da se pri tom nisu stekle nikakve društvene vrijednosti, koje bi zaslužile, ne tek jednu ljudsku žrtvu , već ni jednu običnu djetetovu suzu.
KAKO JE DOŠLO DO TE NAJVEĆE KATASTROFE ČOVJEĆANSTVA
Na samom početku 20.stoljeća, dok De Leon na čelu Socijalističke Radničke Partije Amerike (SLP of America ) uzvikuje. „Dosta nam je vaših „Reformi!“. Moralnih mediokritetsko i djetinjastih aspiracija malograđanskih pokreta, u vremenima kolosalnih društvenih problema koji kucaju na vrata svakom čovjeku sa zahtjevom da budu riješeni“,dotle se pojavljuju na društvenoj sceni, paralelno, dvije suprotne sile, ali istog klasnog interesa .
Jedna koja je već posve usmjerena na pripreme Prvog Svjetskog osvajačkog rata.
Druga koja ujedinjuje svoje snage na principima: „Reformiraj da spasiš“ postojećeg sustava.
Gledajući sa početka 21.stoljeća unatrag, vidimo tek skelet tog barbarskog dvojca, u kravati ili bez nje, potpuno razgolićeni , natopljene ljudskom krvlju, i opći razorni pustoš koji zjapi iza njih na čitavom Globusu, a da pri tome, nikakve nove socijalne vrijednosti nisu stečene.
Tek manijačka opća destrukcija i animalni grabež, ništa više! Tek i Drugi svjetski rat, prva i druga, sadašnja ekonomska kriza. Tek Fašizam, Nacizam i Staljinizam.Tek Liberalna politička „demokracija“ i potpuna ekonomska tiranija nad ostatkom čovječanstva koje je imalo sreću svoga dosadašnjeg vegetativnog opstanka, upravo u povijesnoj čovjekovoj epohi materijalnih uvjeta što napokon osiguravaju izobilje za sve.
Druga pak društvena sila, prva okuplja svoje snage već početkom 20. stoljeća oko Kautskog i Druge Internacionale te, u svojoj zločinačkoj formi Socijaldemokracije novih tendencija kreće na direktnu ispomoć Njemačkim Junkerima na osvajačkom pohodu diljem Europe. Izvodi na stratište tadašnje revolucionare Spartakovce, najistaknutije osobe 20. stoljeća Rozu Luksemburg i Karl Liebknecka . Dok Njemačko junkerstvo, vračajući usluge rađajučoj Oktobarskoj revoluciji, oprema kompletnu željezničku kompoziciju za Lenjinov povratak iz Švicarskog egzodusa u Rusiju na čelo tamošnjeg društvenog preokreta jedne feudalne carske Gubernije, pretvarjući je na 10. parijskom kongresu u običnu slugu gazde koji se stavlja na vrh Nove birokratske kaste na prostorima jedne šestine globusa Sovjetskog saveza.
Uzalud veliki Šljapnikov tu uzvikuje Lenjinu da je prodao Oktobarsku revoluciju birokratskoj kasti, na isti način kao što je to učinjeno kad je Luther prodao svoje protestnatsko seljaštvo protestantskim kneževima : „ U svojih dvadeset godina partijskog staža još nisam čuo sličnu podlost, koja ovdje dolazi iz ustiju Lenjina“.
Strijelački strojevi Luksemburgove i Liebknecka već su se našli na sličnim drugim zadacima. Nevine djevojčice Romanovih, masovna pugibljenja Kronstadtske pobune , uskoro će se pretvoriti u uhodana i najmasovnija zločinstva do tada poznata. I to u ime Socijalističke izgradnje boljeg društva. Ubrzo će se proširiti na ostali zahvaćeni svijet sličnom paranojom. U CrvenojKambodži se eliminiše više od milijun stanovnika po pravilu „intelektualnih naočala“. Na Balkanu se našlo dosta jama da se popune „neprijateljem socijalizma“, dok tu spremno upada veliki
Maršalov kolega iz Trećeg svijeta, Indonezijski krvnik, koji vodi na stratište, navodno preko milijun članova tamošnje komunističke partije. Sve ostale brojke koje možda ne dostižu milijunske cifre, za prepustiti budućoj povijest…ako je bude.
Postojeći Sustav, koji je upravo upao u najveću ekonomsku krizu u svojoj povijesti, stvorio je sve druge uvjete za jednu općenitu društvenu krizu.
Jer upravo njegovi kontradiktorni ekonomski kanoni stoje na čelu tog općeg rasula, na kulturnom,moralnom, vjerskom i etičkog polju, koje, zajedničkim rasulom povlače ljudsko krhko i ispaćeno biće u opći ponor društvene dekadense.
Ekonomski stup na kojem je zasnovan taj sustav, Marxov Višak Vrijednosti, i kojim vladajuća klasa njime osigurava sebi sumanutu raskoš , na račun ogromne većine, iz koje se taj Višak cijedi, stvara sve uvjete povijesnom trenutku zahtjeva za jedan kopernikanski društveni obrat, a ne više tek jednu promjenu njegove forme koja ne zadire u njegovu unutrašnju bit.
Posljednji golub koji je gukao ekonomske melodije vladajućih klasa na svjetskoj sceni 20. stoljeća, poznate po njegovoj izreci da „nema besplatnog ručka“ , gospodina Miltona Friedmana povijest je posve pokopala.
Ne ona nova koja se tek nazire, već povijest sustava kojeg je tako svesrdno branio i koji upravo danas vadi hiljade milijarda dolara iz svoje kese na račun tih besplatnih ručka stomačnom kapitalu bez dna, čime se direktno pridonosi općoj pauperizaciji svjetskog stanovništva najvećih poznatih razmjera i njihovih posljedica.
www.severinomajkus.com/blog
Post je objavljen 05.04.2009. u 17:25 sati.