Dotiče noć prve trake zore
Ko umorna kraljica kavane
starog pijanca svojom pjesmom...
A izgubljena duša traži oprost i nadu
na rubu grada...prema cesti koja vodi u pakao.
Posljednji taktovi paraju srce
Iz čaše se cijede nevidljive kapi
Niz lice umorno klizi
Posljednja i najbolnija suza...
Snova više nema, ni nadanja
Sunce ne zalazi u taj prokleti grad.
A tako je ravan taj put za nigdje
nije ni bolan ni posut trnjem
i lažu oni koji kažu
da pakao je kazna za grešnike i ubojice..
Posljednji novčić kotrlja se
na prašnjavi pod, uz glasan zveket
zatvarau se vrata stare kavane
za starim pijancem zauvjek...
Molim još jednu tihu baladu
od ocvale dame umornog glasa..
I pružam joj dukate
grijehom ukaljane.
Na prašnjavom stolu
dogorjeva svijeća....
Ovo je moja posljednja noć
bojažljivo i sa strepnjom odgovara...
Ne pjevam više za novce
pjevam za tugu...
pjevam za dane koje više nemam...
U umornom glasu naslućujem očaj
u pogledu sjetu i crnu suzu
Na usnama slijepljeni, jeftini ruž
na licu beznađe i očaj.
I slušam baladu
I priču života
Stare kraljice kavane
na rubu grada, na cesti za pakao....
Post je objavljen 05.04.2009. u 06:17 sati.