Dragi James, hvala ti na tvojem dugo očekivanom pismu. Predosjećao sam da si se našao u toj situaciji. Vjeruj mi, ništa nije završilo - u stvari - tek je započelo. Ukratko, ti si upravo prošao kroz nešto što se naziva početno oduševljenje. Svatko mora kroz tu posebnu fazu u svojim duhovnim otkrićima ako napreduje k tome da spozna i iskusi puninu ljubavi za kojom žudi. Postoje četiri glavna stadija u čovjekovom molitvenom životu: dječja molitva, mladenačka (adolescentna) molitva, zrela molitva i savršena molitva. U dječje doba osoba je jako nesigurna. Lako izgubi povjerenje i u sebe i u Boga, pa zato izabire put koji vodi po sigurnu i poznatu terenu. To je doba propisanih molitava koje se uče bilo srcem, bilo da se čitaju iz molitvenika. To je svijet zadanih oblika i dobro uhodanih pobožnih vježbi. U mladenačkom dobu koje slijedi nakon toga, vjernik se odlučuje za svoju vlastitu vjeru koja je usvojena još s majčinim mlijekom. Svijet postaje manje predvidiv i uzbudljiviji je. Osjećaj da nas Bog poziva izaziva u nama odgovor. Počinjemo ga tražiti u sve dubljem i dubljem molitvenom iskustvu. Zanos, duhovna samopouzdanost i ponos obilježavaju to mladenaštvo, premda smo, obično, svjesni samo svojeg zanosa. Ovo tradicionalno molitveno iskustvo mladenačkog doba obično se događa iza zatvorenih vrata, u unutarnjoj misaonoj molitvi. U posljednje vrijeme mnogi ljudi taj stadij prolaze u društvu s drugima, kao članovi molitvenih skupina. Može se događati i oboje. Kad prvi zanos dođe do kraja, nastupa trenutak istine. Vjernik se nađe lišen svih osjećaja u molitvenom životu. Teško mi je to reći, ali velika većina ljudi u tom trenutku odbacuje ozbiljnu osobnu molitvu, jer je njihovo dotadašnje iskustvo vjere bilo povezano s osjećajima ili s opipljivom svijesti o Božjoj prisutnosti. Kad bi oni, međutim, znali da tada Bog preuzima novu inicijativu i da ih vodi bliže k sebi nego što su to bili ranije, možda ne bi tako olako prekinuli s molitvom. Ova nova, duhovnija Božja prisutnost mladenačkoj dobi izgleda kao da ju je Bog napustio, jer su sva ranija iskustva bila gotovo posve putena. Dani mladenaštva su nestali - i nikad se više neće vratiti. To je početak zrele molitve. Novi svijet i okruženje u kojem se vjernik tada nađe omogućuje mu da odraste tako da svakodnevno uči davati ljubav a da ništa ne prima. Tu više nema osjećaja da će zauzvrat primiti ljubav. Ako promisliš o tome, vidjet ćeš da je to jedini način da se postane savršen ljubavnik. Ljubav, koja se uvijek vraća na isti način na koji se daje, sumnjiva je sve dotle dok se ne počne davati a da se za uzvrat ništa ne prima. To je početak mistične molitve. Veliki su duhovni pisci to jasno izricali opisujući početnika koji je ustrajan i dozvoljava da bude lišen svih osjećaja i zanosa, i tek će tada dobiti mogućnost da se razvije u savršenog, nesebičnog ljubavnika. Naravno da će površni lovac, koji lovi samo površna uzbuđenja i iskustva, u tom času prekinuti sa svojom ozbiljnom osobnom molitvom. U proteklo je vrijeme kršćanska tradicija dala različita imena tom bolnom periodu duhovnog života. Neki je nazivaju pustinja, neki divljina, za neke je to Oblak neznanja, kuća samospoznavanja, molitva vjere ili tamna noć duše. Sve su to različiti izrazi koji su se kroz godine rabili da opišu značenje i daju smisao tom izazovu s kojima evanđelje suočava svaku osobu koja želi postati savršeni Kristov sljedbenik. Pitanje je sljedeće: Želiš li se identificirati kao čovječje biće u svoj punini, želiš li kao savršeno odrasla osoba ustati iz groba na uskrsni dan? Želiš li iskusiti puninu ljubavi koju je Krist iskusio na dan uskrsnuća i podijeliti je s drugima? Ako želiš, moraš biti spreman podijeliti i žrtvovanje s Kristom, žrtvovati i svoj život, sudjelovati u njegovoj smrti, pa čak se s njim spustiti i do pakla. To doslovno znači to. Svatko je mogao slijediti Krista dok je činio čudesa, pretvarao vodu u vino. Nije teško biti njegov učenik dok ga gledaš kako liječi bolesne, vraća vid slijepima, pa čak i uskrisuje mrtve. No koliko ih ga može slijediti u pustinju, biti tamo gladan i žedan, osamljen i napastovan? Koliko ih je spremno nositi križ iza njega, slijediti ga na Kalvariju, biti od zla napadan u samoj utrobi? Djeca to ne mogu. Adolescenti to također ne mogu. To mogu samo odrasle osobe, ili bolje rečeno, na taj način mladi odrastaju.
Eto, to bi bilo za danas sve. Pisat ću ti uskoro ponovno, jer ti imam još tako mnogo toga reći. Za sada, održavaj svoje svakodnevno kvalitetno vrijeme za molitvu kao što si činio dosada, održavaj svoje srce i svoju pažnju usmjerenu na Boga kako najbolje možeš. Stiglo ti je vrijeme kad moraš naučiti davati bez obzira koliko te to košta, voljeti a da ništa ne primiš za uzvrat, jer će samo tako tvoja ljubav ojačati i produbiti se na takav način da ćeš biti u stanju spoznati i iskusiti dubine i visine, dužine i širine Božje ljubavi koja nadilazi svo naše razumijevanje.
Sve najbolje,
Peter.
David Torkington, "Mistik"
Post je objavljen 07.04.2009. u 10:15 sati.