Regionalno natjecanje mažoretkinja u Ogulinu rezultiralo je petim mjestom naših djevojki. Peto mjesto od pet ekipa. Ali su sudjelovale i time stekle pravo sudjelovanja na državnom prvenstvu. Bilo im je naporno, buđenje u 4, povratak iza 20 h. Starija nije mogla spavati u busu pa je došla iscrpljena. No, prošlo je. I – začudo – kiše nije bilo do navečer. Al kad je krenula padati – nikako prestati. Evo je, još uvijek cmolji...
Dok je Velika trenirala i stupala, ostatak obitelji se strateški rasporedio. Mlađa je trebala nadoknaditi tjedan dana izostanka iz škole, između ostalog naučiti što znači i kako se izračunava opseg i površina pravokutnika. Mene je kao ispomoć imala u pripravnosti ali je sama uspjela, sva sretna.
Tajo i ja smo otišli do Novigrada. Opskrbili se u Mercatoru i otišli do hotela Maestral, na čijem se parkingu održavao autoslalom za Prvenstvo Hrvatske u organizaciji AMK Skok Racing iz Brtonigle (hehe, glasnogovornik Novigrada je pri radio-najavi događanja prvo izgovorio “racing” a potom “rasing”. Sigurno mu je talijanski daleko bliži uhu od engleskog…). Prijavljeno je 88 vozačica i vozača. Puhalo je bogovski, kasnilo se s početkom utrke i nije nam se dalo čekati.
Palačinke s Nutellom prebacili smo u subotu otkako su “zvijezde” počele pjevati. “Farmu” više jednostavno ne možemo gledati. Bacimo samo pogled na voditeljice, prokomentiramo njihovu obleku i frfoljke koje nose na glavi i prebacimo na nešto drugo. Uvijek se nađe ili neki film kojeg smo snimili tijekom tjedna ili neki dokumentarac. Zato je subotnja večer prava obiteljska. Pričekali smo tako da se Starija vrati iz Ogulina, palačinke sam ovaj put ja pripremila (već mjesecima ih inače peče Starija, i to odlično), stavili smo snimati "Zvijezde pjevaju" tako da nam prvo mažoretkinja uspije ispričati kako joj je protekao dan a onda se posvetili slušanju, gledanju i ogovaranju. Katja Kušec je opet ostala u natjecanju, nažalost. Martina se svim silama trudi ostati pristojna i bira riječi kojima bi opisala taj blagi užas... Koliko glasačko tijelo utječe na Katjin ostanak, ne znam. Nije nikad objavljeno koliko ukupno gledatelja glasuje za koju emisiju, koliko glasova dobije pojedini par i koliko je to onda ukupno bodova pojedini par osvojio. Nego voditelji samo objave tko je ispao. Pa si vi mislite. Tako se sigurno forsirala i nogata Danijela Trbović u "Plesu sa zvijezdama"...
Nedjelje kao da i nije bilo. Probudiš se, vani daždi. Tmurno, polumračno, za ručkom pališ svjetla da vidiš jesti, pališ svjetla kako bi mogao nešto pročitati. Vjetar je fućkao, hujao, tresao. Voda je našla put kroz crepove, procurilo nam u kuhinji i spavaćoj sobi. Sad treba čekati nekoliko suhih dana i tražiti novog upravitelja zgrade da pošalje majstora na krov. Da, promijenili smo upravitelja. Otkako su uvedeni upravitelji zgrada, silom zakona smo potpali pod poduzeće kojeg je osnovao Grad. U nekoliko smo navrata tražili sanaciju krova. Bivši direktor bivšeg upravitelja zgrade obećao je tražiti kredit za popravak krova pa bismo povećanom pričuvom otplatili svi zajedno taj kredit. Onda je rekao da ipak ne može dignuti kredit. U međuvremenu je počelo curiti i oko krovnih prozora, kreveti bi se smočili pri svakoj kiši a da ne govorimo o hrpi ručnika koji su skupljali vodopade i posuda u koje bi kiša pljongala u svim mogućim tonalitetima. Onda smo odlučili srediti krov pod svaku cijenu, staviti novu izolaciju, nove krovne prozore i nove crepove. Iskoristila se skupljena pričuva, Grad je uplatio još nešto pride a ostatak smo sami financirali. Nakon što se krov sanirao, odahnuli smo što se curenja tiče. Isti onaj direktor tada je obećao da će nas razriješiti plaćanja pričuve bar slijedećih deset godina i čak na kraju svake godine isplatiti pričuvu koja ostane nakon podmirenja troškova. Izgledalo je preidealno. Nakon nekog vremena direktor je zanijekao takav prijedlog. I uskoro je stigao naramak uplatnica, kao da se ništa nije dogodilo. Pa smo na kraju postali – po njima – dužnici. I do dana današnjega nismo uspjeli riješiti raspodjelu troškova. Ali smo zato promijenili upravitelja. Na nedavnom sastanku s novim upraviteljem, dogovoreno je da mi ne trebamo plaćati pričuvu slijedećih nekoliko godina. Ostali stanari će plaćati nešto više novčića nego do sad. Prije dvije godine je sređeno stubište, ostalo je još obnoviti fasadu. Koliko sam čula, neki gradovi sudjeluju u financiranju obnove fasada. Jedan dio ide iz pričuve, jedan dio donira grad, moglo bi se dogovoriti da – kao u Zagrebu, npr. – zaštitnu mrežu za skele ukrasi reklama neke firme pa ta ista firma plaćanjem reklame financira farbanje. Nema toga kod nas...
S novim smo upraviteljem dogovorili i čišćenje stubišta. Naime, nemamo čistačicu otkako su se doselili novi susjedi. Tada je gospođa – na mom blogu poznata kao žena koja opkopava dječji vrtuljak – rekla da neće plaćati čistačicu nego će sama preuzeti čišćenje stubišta. Ter smo otkazali dotadašnju čistačicu (koja je bila tražila 40 kn po stanu i dolazila dvaput mjesečno). I rasporedile se po katovima. Pa se pokazalo da ta nova susjeda ne mari previše za stubište. Ispred ulaznih vrata u stan joj može danima ležati papir a da ga ne podigne, predvorje zgrade može plivati u vodi za vrijeme kiše a da ona ne pokupi vodu. O ostavljanju otvorenih dvorišnih vrata i ulaznih vrata zgrade u ove dvije godine sam već nekoliko puta pisala... Tako smo dogovorili da će svatko od nas plaćati po 35 kn mjesečno za čistačicu koja će dolaziti jednom tjedno. Mašala.
Post je objavljen 30.03.2009. u 10:15 sati.