evo me opet nije me bilo pre dugo, zato sto sam mislio da su blogovi dosadni i sranja, al ocito da je blog jedino sretstvo na kojem mozes napisati kako se osijecas i sto zapravo mislis... jbga znam da sam glup, i u vecinu slucajeva nemam pravo glasa, niti ga ne trazim... opet u sebi drzim najvece stvari koje me izjedaju vise i o kojima ne zelim pricati s nikim, posto uzaludno trosim svoje rijeci... ono sto sam napisao u postu za tebe je istina, sve sto sam ti ikada rekao je bila istina, sve sto osijecam i ono sto sam osijecao je istina... poznato mi je to, kada zelite vratit vrijeme unazad, i zeljeti da se neke stvari nikada nisu dogodile, ali one se jesu dogodile i povratka nema, sami smo si krivi, i sami odgovaramo za svoje posljedice, mada te posljedice povrijeđuju ostatak, mada ti to ne znao, ili ne zelis znati ali da... posljedice bole, i ostavljaju ogroman trag u tvom zivotu, samo netko nauci lekciju, a netko nastavi po starom, jbga.. razliciti smo... jos uvijek ne znam tocno zasto pisem ovaj post... totalno je nepotreban kao i ovaj blog, te njegov vlasnik... jbga... osijecam se odbaceno, povrijeđeno, unisteno... ali ja sam takav da cu zacijeliti ponovo bez obzira na sve, ali opet... tesko je to... uzasno tesko... pogotovo kada na isti nacin bivas unisten, i to vise puta... ali neka... zasluzio sam ja to izgleda... zasluzio sam ja da mi se laze cijelo vrijeme, da mi se govori kolko me se voli... zasto? zasto jednostavno ne priznate jebenu istinu? zasto jednostavno ne kazete izgubili smo osijecaje prema tebi? ne razumijem zasto sam bas ja taj kojeg svi motaju oko malog prsta, kojem se laze... zapravo... razumijem... ja sam pre slab, ja sam previse slab, i previse volim, previse dopustam da se samnom radi sto se hoce... i opet... sutim jer se nadam, ajde... ovo je zadnji puta... bit ce bolje... voli me... bit ce sigurno bolje i nece se ponoviti... mano ja tebe volim najvise na svijetu, zivot bi za tebe dao... al cemu... cemu lazi, ne iskrenost, cemu ono volim te? sam ne razumijem... ono sto se desavalo... kak nisi nijednom pomislila kako sam ja kad si to radila? ili kako li se ja osijecam? ne znam... ja to ne bih mogao napraviti kad bi na tebe pomislio... :( ne znam... ne volim kad si tuzna, znam da ce te ovo rastuziti zato se sad predomisljam da napisem ovo do kraja, jer previse boli... ne znam, ja tebe volim, ali molim te... upitaj se dali i ti isto osijecas... molim te... post je totalno oduran, i mrzim ga, mrzim sto sam ga napisao, mrzim sebe jednostavno... volim te previse, i previse si mi bitna i draga... ali kazem... razmisli... ne znam sto da vise napisem, poceo sam srat masovno, sve sebi na kurac idem... kao sto sam rekao volim te najvise i uvijek cu te voljeti, i ne mogu bez tebe... sry na postu... morao sam izbacit van to, sada mi je puno lakse... VTP
Post je objavljen 29.03.2009. u 21:22 sati.