Pregled posta

Izbori

Ne morate gledati Dnevnik ili čitati novine da bi znali da će uskoro izbori. Gdje god da krenem biciklom naiđem na raskopane ceste, a danas mi je palo na pamet zašto ih još nisu zakrpali (neke su raskopane već pola godine). Vjerojatno se čeka zahuktavanje predizborne kampanje kad se inače režu vrpce, asfaltiraju ceste i sl. Mene izbori previše ne zanimaju jer bi mijenjao sustav, a ne samo političare, pa neću više o njima.
Danas sam u planu imao dugu vožnju biciklom i 1:10 trčanja nakon toga. Krenuo sam na jednu od svojih dražih ruta, prema Žumberačkom gorju. Kad sam već skoro izašao iz smrdljivog grada i približio se manje prometnim, šumskim cestama na jednom dijelu ceste koja čeka izbore (tj. asfaltiranje) mi je ispala pumpa i pri tom pukla na dva dijela. Toliko o kvaliteti Authorovih pumpi. Ostale su mi 3 opcije:
1) Vratiti se nazad i vrtiti se 3:30 h po Jarunu; (ovu opciju sam odmah odbacio)
2) Vratiti se nazad zakrčenim cestama u grad po drugu pumpu, pa se još jednom zaputiti prema Žumberku po istim tim cestama;
3) Nastaviti dalje bez pumpe.
Gume mi stvarno rijetko pucaju, ali ako puknu, puknu kad ne treba. Na primjer jednom mi je guma pukla 2 puta u 5 minuta, a imao sam samo jednu rezervnu zračnicu. To se dogodilo na dijelu Sljemena na kojem nema signala od mobitela. Srećom naišli su neki bauštelci sa kombijem pa su me povezli. Par puta sam se vraćao totalno iscrpljen i gladan (nekad i promrzao) sa dugih treninga i jedva čekao da nešto pojedem i izvalim se u krevet. I onda, kad bi došao na par kilometara od kuće bi mi pukla guma. Zbog toga sam pretpostavio da vjerojatno imam 90% šanse da će mi baš danas puknuti guma. Međutim tih 10% šanse da neće puknuti mi je izgledalo privlačnije od prve dvije opcije. Razmišljao sam da ću ako i pukne barem imati šta pričati, a mogao bi pasti i dobar post na blogu. Osim toga imao sam sve što je nužno za preživljavanje u prirodi (3 gela, bidon izotonika, bidon vode, dvije zračnice, ručni biciklistički alat i 30 kn).
Kad sam konačno došao do Bregane i skretanja prema uskoj (i neprometnoj) cesti prema parku prirode Žumberak neugodno me iznenadio promet. Iz suprotnog pravca me u 5 minuta mimoišlo barem 20 kamiona (bez pretjerivanja) natovarenih šljunkom. Pomislio sam da će mi poravnati brdo ako ne požurim . Dok sam razmišljao o tome kako ću, u slučaju da mi pukne guma, jednom od nekolicine mojih motoriziranih prijatelja objasniti gdje je Poklek ili Novo Selo Žumberačko vrijeme je brzo prolazilo i već je bilo vrijeme za povratak. Par puta sam se na usponu osjećao kao Michael Rasmussen dok sam uz pomoć vjetra uzbrdo išao preko 30 km/h. Nizbrdo nisam išao puno brže od toga jer je ionako uska cesta do pola raskopana, a druga polovica je puna šljunka, grana i rupa, zbog čega sam se spuštao kao deminutiv ženskog spolnog organa. Na spustu sam jednom prilikom prešao preko nekog kamena ili rupe i to je izgledalo toliko gadno da sam u prvi mah pomislio: „Je..š gumu, ode mi felga!“. Kad sam nakon toga vidio da su i felge i gume čitave pomislio sam da sad sigurno nema šanse da mi pukne guma. Ipak, nakon otprilike 5 minuta sam čuo zvuk kojeg sam cijeli trening očekivao: „ššššššššššššššš“. Ono što me iznenadilo bio je izvor zvuka, list koji je zapeo između vilice i gume .
Na povratku mi je vjetar bio saveznik, pa mi se od kraja spusta do ulaska u Zagreb brzina kretala u rasponu 40-45 km/h (po ravnom). Do okreta mi je trebalo 2h, a u povratku 1:26h. Doduše, u povratku sam imao spust, ali kao što sam rekao, spuštao sam se penzionerski.
Danas sam isprobao Murinjov doručak prije utrke, Mavrovićeve kekse i moram priznati da su zadovoljili. Naime, prije utrke je dobro popuniti glikogenske rezerve, ali ne bi trebalo jesti vlaknastu hranu. Vlakna su inače dobra jer ostaju u probavnom traktu i daju osjećaj sitosti, ali prije utrke ne želite da vam se ikakav višak mota po crijevima jer nakon 15 minuta trčanja taj višak poželi izaći van. S druge strane, hrana bogata ugljikohidratima koja ne sadrži puno vlakana najčešće ima visok glikemijski indeks pa može uzrokovati velike oscilacije razine šećera u krvi, što nije dobro, pogotovo u periodu neposredno prije starta utrke. Ovi keksi su dosta kalorični, a volumenom su mali, tako da bi trebali poslužiti svrsi.
Danas je bilo dosta toplo, tako da sam prvi put ove godine vozio u kratkim rukavima. Iako nije bilo nešto previše sunca uspio sam uhvatiti malo boje (ili je ovo prljavština, vidjet ću kad se istuširam ).
Još bi za kraj čestitao Mateju i Gordanu na 4. i 6. mjestu na duatlonu iz Svjetske serije koji se danas održao u dalekom Tajlandu.


Post je objavljen 28.03.2009. u 17:01 sati.