A poslije svega
Kreveti prljavi i plahte će krvave
Šaputati u zoru
I perje pogužvanih jastuka
Što nedano je grijalo tvoje uzglavlje
Zjapit će prazno i pusto
Neutažena potreba
I nakon što odeš kroz ta vrata
I išuljaš se iz mog stana
Trn u mojoj ruci
Što zatvorit će ih za tobom
Razvučene pahte i moja odjeća
Posvuda
Sunce blago prodire kroz rolete
Tiho umiruće večernje sunce
Ja sjedit ću na podu bez tepiha
Stisnuta u hladnom kutu
U sjeni
Prašina se igra na trakama svjetlosti
Perje još leti svuda oko mene
Ja zamišljam da sam ptica
Ugasla noć prigrlit će neke sumorne
Zvijezde putnike
Sve dok ih varkom ne otjera
U hladan smrtni zagrljaj ponoćni zagrljaj
Nad krevetom našim
Golemi je znak grijeha
Tu su bio
A sad nema te više
A tragovi između pogužvanih krvavih plahti
I dalje podsjećaju
Da tvoji koraci više nikada neće zalutati prema meni
A pisala sam ti dugo i strpljivo
Jedne večeri sam prestala
I okrenula leđa boli
Sa željom da ostaneš zakopan
Ispod dubokih nanosa snijega
Znam
Tvoje su ruke prazne
I nema žene koja bi razumijela tu slobodu
Okreni se i odlazi
Vrata ti, eno stoje već otvorena
Pričekaj samo da umru i posljednje zvijezde
Da ne vidim put kojim krećeš
Da te ne poželim slijediti
Sulude su pomisli o vječnoj ljubavi
Sulude su misli o tome
Da ne možemo zauvijek lutati
U mraku...
Ja te puštam da odeš
Možda i drugoj u zagrljaj
Ja čuvat ću naše pogužvane plahte
Nikada ih neću ispeglati
I vratiti u ormar
Jer jedno znam
Suludi su snovi ljubavi moja
O tome da ipak možda postoji netko
Tko pruža nam ruku da ne lutamo
Sami u mraku
Suludi su snovi ljubavi moja
O vjernosti i beskraju sna
Oboje znamo da
Otjerat ću te jednog jutra
A kad se vratiš
Napustiti ćeš me jedne večeri
I nitko neće znati
Našu priču
Nitko neće reći
Da bila je to najveća ljubav od svih
Nitko neće reći da bili smo vjerni
Da bili smo predani
Nitko neće moći znati
Jesmo li se voljeli
No ti ćeš jednom znati
Dok sjedit ćeš u hotelskoj sobi sam
Ili pored neke druge žene
Da se u moje krilo vraćaju sva tvoja nadanja
I da ostaviti sve i nije tako teško
Jer krevet naš zjapit će prazan i pust
A ja ću te dozivati
Možda i prečesto
I vrata će biti otvorena
Odškrinuta napola
Da kroz njih vidiš sjenu koja te čeka
Protjerat ću sve muškarce
I nitko neće znati da li smo se voljeli
No ipak
Znam da to će biti najveća ljubav od svih...
P.S. Ovaj video vrijedi pogledati.. u biti, poslusati... nije ovdje samo da popuni prazan prostor...
Post je objavljen 27.03.2009. u 12:51 sati.