7. postaja: POSUSTAJANJE - Isus pada drugi put pod križem
Kad se bremena nagomilaju i kad nas nesporazumi i muke pogode usred mučnih izdržavanja; kad teški postaju i ljudi i posao i okolina i svaka stepenica, kad nema lijepih vijesti i kad nema više nikakvih mogućih očekivanja – posustajanje je neminovnost, a pad je logična posljedica nespremnosti tijela za tolika opterećivanja. Čovjek je biće koje se sagiba pod težinom tereta. Čovjek je biće posustajanja i padova. Postoji li ruka, postoji li misao, postoji li utjeha? Naša su posustajanja naš put spram naših vlastitih Golgota. Tko da i tad povjeruje u smislenost koračanja i kako naći razlog novog ustajanja?
Isusov ponovni pad plod je svega što se na njega sručilo kao zlo stanje i kao grijeh svijeta – kao muka probijanja do božanskih istina. Priljubljen uza zemlju je On - Sin Oca vječnoga. Posustao je On - Riječ Božja i utjelovljena Istina. Pa ipak, ponovno ustaje On – čovjek boli, vičan patnjama. On od kog svatko lice otklanja! Podiže se, nosi svoj križ i putuje do kraja – do mjesta konačnog predanja života, do lubanjskog brdašca izvan grada zvanog Golgota.