Marketing
flora i fauna
(Ostala san doma. Malog nešto boli grlo. Ne zna se još je li grlobolja psihosomatskog porijekla, ili ona obična.
Ovo će biti brzinski post. Post vrijedne domaćice i brižne mame. Ae, i ta uloga me ponekad mora zapasti, ne moš uvik bit nemajka.)
Nisu ni visibabe što su nekad bile. U školi sam učila da su to vijesnici proljeća. Ova je uslikana drugi dan ovogodišnjeg proljeća:
Mislim da mi je ovo prvi put u životu da sam vidjela visibabu.
Stablo u zagrljaju "nametnika":
Isprepleteni ljubavnici:
Moj sin je fasciniran zmijama. Sve knjige o životinjama koje imamo doma podrapane su na stranicama koje tekstom i slikom govore o gmizavcima. Prati se raspored emisija na Discoveryju i National Geographicu. Ovladao je zavidnim brojem podataka, ali slabo mu ide "očevid". Ono malo zmija koje smo vidili na domaćem terenu, naših domaćih bjelouški, uspio je viditi tek djelićem oka. Strašno je ljubomoran kad mu sestra priča da sam je, još prije njegovog dolaska na ovaj svijet, vodila na izložbu zmija i da je vidjela i kraljevsku kobru i najopasniju mambu, pa čak i pitona od pet-šest metara...
I eto, napokon smo jednu malu ulovili u stanju mirovanja i imao je vremena dobro je promotriti.
Nije bilo kraja sreći...
A ja sam našla novog frenda.
Obratite pažnju na taj pametni pogled. Samo što ne kaže: "Aj dobro, poziraću ti malo, ali daj požuri, daj malo kruha! Uf, što ste vi dvonožni tovari dosadni..."
(P.S. Moj mali zmijoljubac ne folira, bolestan mi je. Idemo doktorici.
)
Post je objavljen 25.03.2009. u 08:45 sati.