Pjesnik sam i ne umijem drugačije
buntovno mi srce za pravicom žudi
i ne ištem više no što mi milije
komadić neba za ispaćene grudi.
Zar bi bilo za te; šutjeti mudrije
križat ruke grčiti se nekoj nadi,
il` k`o pjesnik biti što mu srce bije
prije nego li ga osudiše ljudi.
Ne dvoji ti o poznatoj mojoj sudbi
laka zemlja naposljetku svakog čeka
al` neće nebo za svakim grmjet gromko.
Smrti se ne odupirem i kosidbi,
jer tijelo nam nije za dovijeka,
već duša; u stihu slovo elegijsko.
Post je objavljen 21.03.2009. u 12:03 sati.