joj, eto našla sam malo vremena nakon 4 mjeseca da malo sredim blog, svoje misli i slikice...
vidim da se i na blogu puno promjenilo, neki još pišu, a neki ne :(
al ja sam samo čekala trenutak da se vratim.
imali smo dosta radova i jako malen stan u koji nam čak ni kompjuter na kraju nije stao
tako da je 4 mjeseca gledao s ormara, zapakiran i osamljen...
moj tata je mom mužu i meni na raspolaganje dao dva stana (jedan iznad drugoga)
i prvo smo bili u gornjem, a donji smo ubrzano namještali
da se možemo useliti prije nego ja rodim jer je taj stan dolje ipak veći i topliji.
radovi su se kao i uvijek oduljili, prvo je trebalo bit za mjesec dana,
no na kraju je ispalo 4 mjeseca i sad smo se napokon uselili i puno nam je komotnije i ljepše.
sad samo čekamo da ja rodim i super.
inače, termin je ovaj četvrtak... baš me zanima hoće li ili neće...
ja se dobro osjećam, mogu sve obavljati (samo malo sporije)
i doktorica mi je rekla da sad zapravo samo čekamo na trudove jer je bebač
sam po sebi dovoljno razvijen.
moram priznati da mi je u braku jako lijepo, no početak je bio grozan.
tih prvih mjesec dana sve nam je redom u stanu rikavalo-
prvo bojler, pa vodokotlić, pa sudoper, pa frižider i to nas je bacalo u neprijateljsko raspoloženje,
nismo se dobro snašli i pucali smo po šavovima.
ja sam mislila da će on na kraju odselit nazad svojim starcima koliko je gadno bilo,
nisam više osjećala nikakvu ljubav prema njemu, a ni on prema meni.
no ipak, imali smo jednu stvar koja nas je očito spasila- navečer smo molili skupa.
tako sam ja čula kroz molitvu njegovo stanje i on moje i malo po malo,
stvari su se popravljale. možda je nekima to čudno, ali ja sam uvjerena da nas je upravo ta zajednička
molitva svake noći prije spavanja spasila.
ne tvrdim da je sad sve savršeno jer nije, porječkamo se mi tu i tamo opet,
ali nije to ništa, sad smo navikli to rješavati i ostajati jedno uz drugo bez obzira na ljutnju koju osjećamo.
tu je i naš živahni bebač koji me rita svaki put kad tata dođe doma s posla
koji nas povezuje i podsjeća da je sve s razlogom.
zanimljiv je taj život, uvijek me iznova iznenadi i oduševi.
zasad toliko od mene, sada je sve sređeno pa ću pisati postove-
nema više razloga da ne pišem.
pusa svima i veeeeeliki pozdrav
Post je objavljen 21.03.2009. u 11:13 sati.