Marketing
Slovenske muhe
Prekjučer sam završio avanturu u voćnjaku. Kako sam htio biti gotov s tim čim prije, bio sam ja u njemu već oko 8h. Dolazi mi Bibi (sjećate se njega?) i on meni da sam fino uranio. Mora se velim ja. Treba završiti prije pogoršanja vremena. Na to on meni onako ozbiljno: "Znaš, jesi ti skužil kak su orehi črni? Jel znaš zakaj je tak?" Klimam ja glavom nječno. "To ti je zato jer su došle neke slovenske muhe i seru po cvjetu. Iz toga se zležeju crvići i nagrizaju koru iz vana. Zato počrniju. Rekli su da treba
špricat z bakrom." Gledam ja taj svoj orah. Ima barem petnaest metara visine. Koja budala bi to uspjela zašpricat bez nekog opasnijeg manevriranja? Opet, ako želim imat čisti voćnjak, dok to zašpricam
vjetar će odnjet taj bakar po svim voćkama. Istina, nije bakar tak opasan, ali ako ne špricam, onda ne špricam. Na to je on vidio da ja kuham nekaj u sebi i ponudio je svoju špricu koja dosegne bar do pola
oraha. Reko sam mu da ćemo drugi put o tome. Prerano u jutro je bilo za njegove ideje i spoznaje. Naravno, nisam se mogao oteti dojmu da su nam Slovenci (ne namjerno dakako) poslali pošast za orahe. U zadnje vrijeme od njih samo sranja dolaze. I to doslovno. Sad ovakvo govno, sad onakvo govno. Ima ih tak malo, a seru sve u šesnaest. S čim se oni hrane???
Pročitao sam kako su neki mozgovi odlučili pokrenuti snimanje pete sezone serije Bitange i princeze. Oduševljen sam. Konačno još jedan razlog za upaliti televizor, a da nije sport. Kolko čitam, kreću i reprize na večer tako da ću sa smjehom ić na spavanje. Bez obzira kaj će to biti reprize reprizinih repriza, ima epizoda koje nisam gledao tako da ću guštat.
Veseli me kraj tjedna. Iako nije bilo školice, bilo je naporno za ispaliti. Sutra radim, ali to ću već nekako prožvakati. Računam danas kao kraj radnog tjedna. Idem na koncert u Tvornicu. Svira Belfast Food. Malo zakašnjela proslava Sv. Patrika. Kako mi ne pridodajemo crkvenu važnost tom
svecu kao Irci, već više zabavnjačku, ne smeta mi odgoda od par dana. Kako su dečki prije nekih desetak godina (uf kako vrijeme ide) stalno bili u Samoboru i često svirali, jednostavno sam ih zavolio. I sami su izjavili da su već napola Samoborci kolko su kod nas. Eto, samo nek sviraju. Ja ću se malo nađipat i dodatno strgat da u nedjelju mogu peć roštilj i pustiti mozak na ispašu. U tom duhu jedna pjesmica... 
Post je objavljen 20.03.2009. u 10:44 sati.