I nije ovo na budućnost sjećanje,
ni slike jasno željom usnute.
I nisu dnevne maštarije
između kave i druge cigarete.
A gradi se iz bijela kamena,
šarenih rasplesanih cvjetova,
porculanskih maski i darova
i čistog božanskog plamena.
S četiri tornja i bijelom kupolom,
vodom posvuda razvedenom,
uz široku rijeku, pod planinom.
Kad šetali tamo budemo,
kad pramene tajne raspletemo,
znat ćeš, znat ću, znat ćemo.
Post je objavljen 19.03.2009. u 12:51 sati.