Marketing
Ukradeni pariški kroasani
Snovi
ili otkucaji neizlječive bolesti
u umu autistične djevojke
koja želi samo šutjeti
i pjevati niz vjetar
ponovo jezikom i usnama
dodirujem asfalt kojim si koračao
slatkog je okusa
jesam li ti blizu
zašutjela je jesen
bez traga i suosjećanja
divljinom pokošena
žuborom nošena
nikad obuzdana
vrati zlatni prah ljeta
na ove bolećive livade
i uspavane cvjetove
ne uskrati im život
na kolodvorskim klupama
ispraćam vlakove
poput mog pokojnog oca
pamtim im vozni red
i pozdravljam
prazne vagone sudbina
niz prugu odlaze
nesretne ljetne ljubavi
za njih neće postojati sutra
dajem ti sad
dajem ti ovdje
uhvati pahulju na mom obrazu
uhvati miris poljskog cvijeća
i croissanta
na Boulevardu
u 10:30
jednog ponedjeljka
kad imala sam
plavu vrpcu u kosi
i smješila se nebu nesmotreno
i grlila bubamare
uhvati zoru u hotelskoj sobi
zastori
bijeli
lelujavo prozirni
moja crna kosa
zapetena među jastucima
kroz prozor smiješila se
Notre Dame
ti uzeo si moju vrelu ruku
i istrčali smo van
na sunce
na vjetar
pod kestene
žuborili su potoci
nabujale su rijeke
rekli smo
vratit ćemo se
ali nije nas bilo više
na Jimovom spomeniku
mimoilazili se u
krivo vrijeme
ja s jutrom
ti uporno predvečer
i sada smo tu
kao i svi drugi pokošeni ljubavnici
sada smo tu
i iako mi ne postojimo više
kupi mi ružu
od starca na uglu
i prošetaj sa mnom
još jednom kroz
Pere Lachaise
pjevam mi tiho
o izgubljenim djevojkama
i ostavi da čekam
u 10:30
jednog ponedjeljka
s plavom vrpscom u kosi
i krilima plahog anđela
ostavi me na Boulevardu
u sjeni tihe veže
i ne trudi se na prstima pobjeći
u njen stan
pusti da lutam
i slobodu dišem
sada je
Paris noću
a već sutra...
Novi je dan.
Post je objavljen 17.03.2009. u 14:55 sati.