Odluke koje život znače, nisu lagane.
Ja sam ih imala mnogo, a imam ih još toliko.
Vidite...dok sam bila mlađa i sama, bilo je to jednostavno.
Škola? - mora se, ali.... Da, veliko ALI.
To je odluka zakona, već od davna vremena, moraš je upisati, moraš je pohađati, barem osnovnu.
Srednja ak zaribaš, tučeš se po glavi cijeli život. No može se i bez toga.
Posao? - radiš šta znaš i u čemu si najbolji.
Moraš raditi jer ti trebaju novci, pogotovo u današnje vrijeme.
Nitko te neće hraniti niti oblačiti. Dakle mora se.
Brak? - e, to je već odluka.
Ljubav, razumjevanje, zajedništvo, da, da, to su divne stvari.
Kada ulaziš u brak ne razmišljaš o budučnosti, barem ja to nisam.
Sve je bilo divno, krasno.
Djeca? - divan osječaj.
Trudnoča, tih 9 mjeseci, rađanje, pa i prateći bolovi.
Sve je to predivno, zdrava beba. Najsretniji dio života.
Stambeni prostor? - to je zajednička odluka.
E tu je već problem...dvije strane se ne slažu.
Žena kao žena želi biti sama i odgajati djecu na svoj način, kuhati, pospremati i sve što ide uz to.
Muškarac želi biti sa svojom mamom.
Ups, nerješivo.
Evo došli smo do problema.
Od malog problema, nastaju veliki.
Zašto mali? Je, za nas je, jer imamo kuću koju treba samo malo posložiti, što možemo, on to ne želi. Mislim ne želi živjeti tamo, odugovlači.
Mislim da je to velika odluka šta napraviti. Redaju se problemi jedan za drugim.
Nema izlaza. Muški je glavni.
Kako dalje, kako nastaviti.
Teške su odluke u dvoje.
Post je objavljen 16.03.2009. u 09:25 sati.