Ako te posjeti prošlost
i ptice tuge slete ti na dlan
ako se izgubiš daleko od sebe
kad shvatiš da život je istina a ne san
suze kad poteku ponorima duše
i jedra rastrgaju vjetrovi nemoći
kad riječi rečene most nade poruše
hoćeš li moći sebi reći
od lutanja pustinjom života umoran
grčevito tražeći svoj dio sreće
da sam si kriv što ona te neće
Svako je stablo u šumi samo
i kad opadne list zadnji,gordo stoji
nebu pruža ogoljele grane
ni zima ni oluja se ne boji
znajuć da s proljećem novim
zelenom krošnjom bujno će da postane
tako i čovjek
na vrhu planine i na samom dnu
sam gleda sudbinu u oči
pusti misli da koritima vremena oteku
da putevi novi se otvore
neka korak krene i oči srce prate
i tebi sreća jednom će doći
Za ljubav koju nemaš u srcu svom
gnijezdo toplo ću sviti
pod krošnjom rascvjetale duše
beskrajno tiha ću biti
grleći misli što postoje
duboko skrivene u nama
sred ove predivne poljane života
suncoket sam što se za tobom okreće
da ne budeš tužan,da ne budeš sam
da pronađeš kraj mene svoj dio sreće
Post je objavljen 13.03.2009. u 11:48 sati.