Marketing
Ponovno sam odustao od vlastite sreće u korist drugih...
Pa narode, nema ništ novo, i dalje sam onaj isti smotanac kao i prije. Kako to? Pa jednostavno. Opet sam se odrekao svoje sreće, zanemario sebe i ponovno gunuo u prvi plan druge ljude. Ovaj put konkretno, jednu djevojku koja mi se jako sviđa. Moglo bi se reći da ju i volim. Imala je (ili bolje još ima, jer kolko moja malenkost zna nije ništa definirano) problema s dečkom kojeg obožava, a on nju nekako kao da treitira kao zamjenu za žensku s kojom nikako nije mogo biti. Bio sam iznenađen kad je sa mnom pričala o tom, ali sam se potrudio pomoći joj (iako sve što sam ja savjetovao je i ona mislila napraviti, ali nema veze). Savjetovao sam joj da pričeka, da ne prekine s njim zasad, i čudno, nisam osjećao ljubomoru, nije meništa sputavalo dok sam joj to pričao. Volim ju i zato želim da bude sretna.
Bio sam malo ubediran poslije tog razgovora. Tek kasnije me uhvatilo kad sam bio sam sa svojim mislima. Što sam ja time dobio? Nametalo mi se uvijek to pitanje. Njen osmijeh i tradicionalnu riječ hvala. Pogledao sam u crno nebo i shvatio da sam ustvari možda i dobio nešto vrijedno. A možda je i ona dobila nešto vrijednije. A vedrim mislima, zaspao sam, pomolivši se prije toga za nju. Ako je svrha mog života da samo budem pomagač ili rame za plakanje ili jednostavno nekom kome samo možeš vjerovat, e pa neka tako onda bude.
I'll be waiting...
Lijepo mi je. Imam super ekipu na faxu, super prijatelje i poznanike, i naravno supač ljube! 
Pozdrav mojim kolegicama Moniki, Anđelki, Martini i Maji... Svaki put kad se vidimo/čujemo uljepšate mi dan! Hvala...
Post je objavljen 10.03.2009. u 12:59 sati.