.....sigurna sam da trenutno prolazim poprilično gadan period,i sve oko mene i sve u meni je svjedok toga.Sigurna sam i da ću ga proći,prijeći i jednoga dana možda se samo sjetiti jer će me dokazi koji ostaju,tragovi koji ostaju ,neumoljivo podsjećati da je ipak bilo neko drugo vrijeme....i da su mi dane prožimali neki drugi događaji.
Nekih dragih više nema,jedan period života je stao jedne subote rano u jutro,zadnjega dana u drugom mjesecu....
Nekima više definitivno ne vjerujem "ni kad vodu nose" ali izgleda da i nisam baš vjerovala kad nisam tom odlukom ni razočarana-biće nisam sama sebi nikad htjela priznati neke činjenice koje su bile očite.
Žao mi je vremena koje sam potrošila dajući im šansu,trudeći se vjerovati..
Kažu da čovjek prosvjetljenje može doživjeti u snu...
Noćas sam u snu nekim malim likovima obučenima u sivkasto-bijela odjela doslovno odrubljivala glave,kišobranom ih ubijala ali nigdje nije bilo krvi,ništa nije bilo nabijeno ubilačkom energijom i izašla kao pobjednik,svjesna otkrića-pa to su samo neki duhovi a ne osobe-ljudi,jednostavno- ja sam se borila protiv duhova.....isti tren sam se probudila ...........daleko jača nego sinoć kad sam legla.
Ne, nemam nikakve nasilničke osobine i ne mogu vjerovati da sam ja ubijala u snu.Ali sam očito nešto riješila.
Pa da i na taj period stavimo točku.
Pozdrav cijeloj ekipi.
Post je objavljen 09.03.2009. u 17:39 sati.