Nedjelja je danas.
Smirena sam i razmišljajuća.
Postoji mnogo stvari za izreći, ali
ovo više nije takav blog. Dobro mi
je došao onda kada sam kiptila od
bijesa i bila ojađena zbog nevrijednih
pojava koje su tražile svoju korist.
{Vječito su tražile svoju korist u meni.}
Danas možda ne umijem napisati
onako kvalitetne tekstove i poeziju
jer nema upravo tog bjesnila i siline
razočarenja i htijenja za uništenjem
i pogubljenjem svih koji mi zapriječiše
puteve, već postojane, prohodne.
Smiješno je to, bila sam prevelika
buntovnica.
Pokušavala utjecati na sve i svašta.
I na svakoga.
[I dan-danas se događaju neželjene stvari.
Pa preživim.]
Danas nema ni pepeljasto-plave kose
niti rupa na trapericama niti tučnjave.
Smirenija-možda.
Racionalnija i pametnija? Svakako.
Danas možda i mogu oprostiti.
Prije no što napunim 18 godina
želim nekome uspjeti oprostiti.
***
8 mart je danas.
Neću ga čestitati ženama.
Većina to nije zaslužila.
***
Vrijeme sve više odmiče.
A i ljudi s vremenom.
Nestaju i - nastaju.
Novi iz starih, stari iz novih,
pa još oni ne upoznati, pa oni
koje nikada niti ne želiš upoznati.
Na samom kraju, ponekad požalim
za onim starim ljudima, određenim.
Na tren.
Previše ljudi je poharalo moju okolinu.
Moj M-prostor. Nestali su.
Nisam ih baš toliko ni željela.
// Društvo sa samom sobom nikad
me neće izdati. //
Iako ovo nitko ne čita,
vaša htjeli vi to ili ne,
trenutno neka druga eMDe
Post je objavljen 08.03.2009. u 13:53 sati.