Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kijevemoj

Marketing

vijesti iz kulture

Nju sam upoznao još prošle godine. Na jednoj od kava u "O'Panasu".
Oksana me netom prije nego što je milostiva trebala doći, upozorila da je riječ o njezinoj bivšoj docimerici iz doma i jednoj od zanimljivijih suvremenih ukrajinskih pjesnikinja, osobito erotske poezije. Po njezinu izgledu to se ne bi reklo. Ali, kad je počela recitirati svoje posljednje stihove, udarajući pritom otvorenim dlanom o stol i uzdišući: "Ja hoču bačyty tebe,... ja hoču tebe,... aaa,...", morao sam osjetiti kako preplašeno tonem u svojoj udobnoj pletenoj stolici.
Njega svi citiraju već godinama.
Jedan je od najboljih i najcjenjenijih predavača na Katedri za suvremenu ukrajinsku književnost. Objavio je i nekoliko zbirki stihova, ali poznatiji je po svome znanstvenom radu. Čuo sam još da je muž i otac te Oksanin mentor. Ali, kad god bih čuo to prezime, preplašio bih se strahopoštovanja koje ga je pratilo.
O njihovoj vezi čuo sam u jednom tajnom razgovoru. Navodno je on tada često izbivao od kuće i noćio u stanu koji je sam plaćao, a u kojem je živjela relativno poznata pjesnikinja. Skandal!
A onda se on razveo i preselio u taj stan. Nakon nekoliko mjeseci rijetko se čuo ironičan ton u razgovoru o njima.
Danas smo posjetili predstavljanje njihovih zbirki erotskih stihova. Riječ je o ljubavn(ičk)im dijalozima nazvanima "Dan koji ne postoji" i izdanima u dva tanka sveska. Njezin se zove "Vodoravna zebra" (autoričina posveta glasi: Njemu... posvećujem... sebe...), a njegov "Bermudski sanskrt" (s posvetom: Njoj - amor vincit omnia"). Obje knjižice spojene su papirnatim prstenom s otisnutim zajedničkim naslovom i ne mogu se kupiti zasebno.
Na početku spektakla u kijevskom Muzeju književnosti jedna dama zrelih godina u djelomično prozirnoj crvenoj haljini sa šljokicama na poznatu je melodiju otpjevala nabrzinu sklepane stihove o dvoje nekad nesretnih ljubavnika. Zatim su iza zastora na kraju male pozornice istrčali plesači i pokretom popratili nježne stihove. A onda su se zaletjeli u publiku i u istom ritmu doveli na pozornicu glavne zvijezde večeri. Pa su njih dvoje još malo plesali.
Bilo je i uobičajenih praznih hodova kad su se predavali mikrofoni te donosili i odnosili stolci, ali uglavnom je iza nekoliko pročitanih pjesama slijedio plesni intermezzo. Svi su se pitali čemu to zapravo svjedoče.
Glasovi sa strane bili su dovoljno glasni da čujem različita tumačenja o tome kako je najlakše postati poznatom pjesnikinjom i kako se ponašaju zaluđeni utjecajni starci. I sve sam razumio.
Do trenutka u kojem je on, najavljajući svoje stihove, rekao kako je njihov put bio težak i nije se uvijek svima sviđao. Kad je pročitao pjesmu "Ne okreći se", više mi ništa nije bilo jasno. Ali, shvatio sam da u tome (napokon?) uživa i bi mi zbog toga drago.
Možda je upravo zahvaljujući tim nedovoljno tihim glasovima i djevojci koja se bezočno cerila od početka do kraja ozbiljnog predstavljanja najnovije zbirke poznatih autora odlučio na kraju službenog dijela programa utisnuti vruć poljubac u usta svoje sadašnje izabranice. A možda i ne.
Ali, više nije ni bitno jer smo nakon toga skočili na pivo u "Domašnju kuhnju" odmah preko puta. I jedno se pretvorilo u tri.

Post je objavljen 06.03.2009. u 00:40 sati.