Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/desertrose238

Marketing

Šetnja mislima

*danas nema pjesmice*
pjeva
Zadimljeni kafić Importane centra. Zagrljaj moje najdraže. Predugo se ne vidimo. Poljubac najboljeg čovjeka na svijetu za mene. Dvosatni razgovor. Mnogo, mnogo smijeha. Kao da se vrijeme zavrtjelo i napravilo čudnu mješavinu prošlosti i budućnosti s pogledom iz sadašnjosti. Neke stare priče gledane iz novog kuta. Tako dobrog kuta. Neizbrisiv osmijeh na licima. Tako je lijepo živjeti svoju bajku bez strahova i boli. Došetao je s cvijetom u rukama. Ti savršeni mali znakovi pažnje uvijek me iznova oduševljavaju. Voli me. Voli me više od ičeg.

Znate li kako je pokušavati uklopiti se u neku sliku iz koje tako očito iskačete? Znate li kako je svakim buđenjem oblačiti premale cipele ili češljati se iglama? Znate li kako je usnivati u koži stranca dok vam srce vrišti da to niste vi i ušutkavati ga tako neracionalnim razlozima? Znate li kako je ne vidjeti pored zdravih očiju? A to su samo one najsitnije krhotine svih početaka i svršetaka prije onog pravog početka bez kraja. Ako je trebalo plesati, plesala sam. Trebalo je pisati? Pisala sam. Pronaći se u glazbi u kojoj se ne prolazim? Nema problema. Poput amebe pomicala sam svoje granice uvjeravajući se da je to ono što želim. Samo da bih na onaj maleni tren, prije no što se sve kule u pijesku uruše, bila sretna. Prevelika je cijena te sreće ako mene pitate. Bez prave podrške. Bez prave ljubavi. Samo preteško kamenje. I još mi je u dubini utrobe kamen kad se sjetim onoga što je bilo ispod svih maski. Ali onda moju ruku stegne njegova sigurna ruka i svijet opet ima boje.

Možete li zamisliti kako je nakon takvih godina gledati njegove sjajne oči dok priča o svom snu u kojem se moja bit stvarno nalazi? Možete li zamisliti pored sebe nekog tko, kao i vi, sanja velike snove i spreman ih je ostvariti i za sebe i za druge? Možete li zamisliti kako je probuditi se i osjetiti njegove tople ruke oko struka, znati da nikuda ne ide? Možete li zamisliti osjećaj da vas netko poznaje od prvog dana na neki čudesan neobjašnjiv način? Znate li kako je kad zajedno pjevate dok crte promiču pored vas? I uistinu bez tebe drveni konjići samo tužno stoje. Znate li kako je kad netko izrekne misao tren prije no što ste je vi htjeli izreći? Kad želite isti broj djece? Želite ih isto odgajati? Podudaraju se imena? Zamislite sreću spoznaje da za manje od 90 dana živite zajedno. Zamislite jedan po jedan ostvareni san. Zamislite nekog tko je rođen za vas i voli vas i podržava i uvijek je uz vas i na njega možete računati baš u svakom trenutku. I na kraju zamislite da to nije san. Ja sam stvarno sretnica.

Život nas na razne načine uči i oblikuje. Na put nam stavlja neočekivane stvari. Udara nas na neočekivanim mjestima. Daruje nam neočekivane sreće. Ali da mi je netko prije samo godinu dana rekao da će biti ovako, da će biti savršeno, rekla bih mu da je lud. Vjerovala sam da ću pronaći ljubav, ali ni u najboljim snovima nije bila ovako savršena. Ni u najsjajnijim maštarijama moj muškarac nije imao SVE što mi treba. Zahvalna sam Nebu na tom najvećem od svih darova koje mi je moglo dati.

Volim misliti o tebi. Volim te voljeti. Volim ti se diviti. Volim uživati u svakom djeliću tebe. Volim spavati samo u tvojim rukama. Mirna. Sretna. Više od svega tvoja. Lijepo sanjaj, ljubavi moja.
kiss

Post je objavljen 04.03.2009. u 22:29 sati.