Dugo se nije pisalo. Obaveze su me satrale. Nekako sam izgubio i nit pisanja. Međutim, u zadnje vrijeme se desilo ponešto što zaslužuje pokoje slovo.
Prošli vikend je u Samoboru bila uprizorena "bitka kod Samobora iz 1441. godine". Jako zanimljiv scenski nastup. Puno buke, zveketa mačeva, pristojan sajam (iako malo slabiji nego prošle godine). Najviše nas je nasmijao majstor s velikog katapulta. Plamteču kugletinu je izbacio gdje treba od petog puta. Prije toga je dva puta pogodio sam sebe, jednom oko tri metra od katapulta i jednom na oko dva metra od katapulta. Kada je peti puta pogodio metu, poželio je napraviti isto s još jednom kuglom (dvije su bile predviđene za bacanje). Međutim, uspio je opet pogoditi sebe i skoro svoje ljude koji su pješke kretali u boj s protivnicima. Kako je ta strana izvojevala pobjedu, poučak ovog katapulta bi bio: neprijatelj je imao bolju mehanizaciju, ali mi veče srce.
Pri povratku smo hodali iza dvije gospođe i jednog djeteta koje je imalo možda deset ili jedanaest godina. Mali ushićeno veli: „Vidi mama, muzej“. Na to će mu majka: „Jebo te muzej! Zadnji put kada sam išla u muzej mi je pauk digo auto!“ Dakle, toj gospođi je muzej kriv što joj je pauk digo auto. Da čovjek ne povjeruje. Uvijek su svi drugi krivi. Sunčece vam presvetlo da vam sunčece presvetlo. I to tak pričat pred malim djetetom!?! Onda će se netko čuditi kada se ta mala neman za koju godinu počne parkirati na zebri i jebat ljudima mater kaj bi oni baš preko te zebre htjeli prijeći. Na žalost, nisam imao volje raspravljati. Bio sam dovoljno umoran. Naravno, naglasak i izgovor nije bio kajkavski.
Isto tako, pri dolasku na prizorište bitke bilo je društvo od tri dečka iz Bosne. Pretpostavljam da jedan živi u Samoboru (po njegovoj priči i o tome kak sve kuži u gradu). Sprdali su se sa šetnicom, Vungričem i sličnim stvarima. Nisam jedan od onih koji pokazuju prstom na to odakle je tko i da bi govorio kako nekome nije mjesto u Samoboru (ili bilo gdje drugdje) samo zato jer je iz nekog drugog kraja i tome slično. Međutim, kada ja negdje dođem, onda se i ponašam u skladu s normalnim ponašanjem. Ako mi se nešto ne sviđa, prokomentiram to možda s nekim, ali ne na posprdan način i ne podcjenjivački. Posebno ne ako tamo i ŽIVIM. I to ide sve one koji seru i pljuju po Zagrebu, Samoboru, Krapini, Osijeku, Splitu, Zadru i da ne nabrajam dalje. Nikad im ništa ne valja, a odselit ne žele. Mislim zbilja. Kad si u Rimu, ponašaj se ko Rimljanin. Isto tako molim poštivati grad u kojem živiš. Ako ti ne paše, kupi stvari. Naravno da se u to ne ubrajaju neke životno bitne stvari o kojima treba diskutirati. Ali diskutirati, a ne im se izrugivati!!!
Grijanje klupe
Krenuo sam u školicu. Uhvatio sam dobru priliku za usavršavanjem i dizanjem razine znanja za pokoju stepenicu u odnosu na sada. Što više, mislim da će biti na nekim područjima podosta stepenica. Krenuo sam ovaj ponedjeljak i moram priznati kako mi se jako sviđa. Koncept predavanja je dobar, sve kužim i lovim za sada. Iako sam „stari konj“ nije mi teško pratiti. Prvi dan sam zaboravio naočale i leće pa sam morao sjesti u prvu klupu. Sad sam tamo i ostao. Svejedno, u školici je lijepo. Košta me podosta, ali isplati se. Barem za sada. Još da počnem davati ispite kad bude trebalo i biti će sve ajnc A!
Kolega uguz uzvraća udarac
Istina, neuspješno. Koristi situaciju kaj mene nema niti jedan dan ujutro u firmi. Kako sam u školi, radim popodne. U ponedjeljak me optužio da mu čitam mailove i skrivam bitne informacije. Prije svega, ja sam ko fol neki admin u toj firmi i jednostavno imam pristup svim lozinkama i korisničkim imenima. A ako misli da ću se spuštati tako nisko i čitati njegove mailove, onda se gadno vara. U biti je svjestan toga, samo mi je htio podvaliti. Prije par mjeseci je naš partner uveo e-mail adresu za komunikaciju s nama i on je počeo koristiti tu adresu. Kako nebi koristio dvije, s firmine sam mu preusmjerio poštu na tu novu adresu. Naravno, s vremena na vrijeme treba isprazniti sandučić na firminom mailu. I tako se u njegovoj glavi rodila ideja da mu to ja radim. Njemu se neda mijenjati konekcije. Naravno, pristao sam na to jer meni zbilja nije problem upaliti outlook s drugim profilom i skinuti te mailove te ih pobrisati. I on meni tako... Govno jedno lijeno... Ili ljeno... (zna netko je li ispravno lijenčina ili ljenčina?). E pa neće moći!
Ako nekog interesira rezultat hokeja, Medveščak je bio dobio tekmu. U produžecima. Bilo je jako napeto. Kako su dobili i u Sloveniji ušli su u polufinale natjecanja koje se nastavlja u petak. Ako netko želi na gostovanje, ide bus. Samo se morate prijaviti na broj moba koji na pamet ne znam, ali ću vam ga saznati.
Prošlu subotu sam se opizdio sjekirom. Srećom, držalo je bilo u pitanju. Mirne duše sam mogao reklamirati United Colours of Beneton dok nosim kratke hlače. Nema više masnice, a ni honorara od Flavia. Do sljedećeg puta. Ne sumnjam da će ga biti. Jako sam „spretan“ u zadnje vrijeme. Osjećam se ko Trapavi (ako se sjećate Štrumfova). Ima to i svojih prednosti. Svi mi se smiju. Uveseljavam ljude. Tu istu subotu kada sam se opalio sjekirom je pala šetnja do Samobora. Na izlasku iz sela sam vidio jednog lika pijanog ko deva. Jedva je hodao, a imao je podosta do doma. I gledajući njega umalo ja opalio znak. Stoji malo niže nego inače znakovi stoje.
Glazbena atrakcija je opet na Trešnjevci. Naime, stari čiča se vratio. Prošlo je hladno vrijeme i on opet svira. Nikad jači, nikad bolji. I naravno... Na repertoaru je Jesen stiže dunjo moja...
Post je objavljen 04.03.2009. u 19:37 sati.