Iwakuni-jo (jo = dvorac) je zgodan, mali i kompaktni japanski dvorac. Jedina mu je mana što je moderna betonska zgrada...
Izvorni dvorac je valjda među japanskim rekorderima po kratkovječnosti - dao ga je sagraditi Kikkawa u razdoblju 1603-8. a srušen već 1615. kad je donesen edikt koji zabranjuje postojanje više od jednog dvorca po provinciji. Iako je jedva i postojao, ipak je rekonstruiran u doba buma obnavljanja dvoraca 1962, i to na istaknutijem mjestu. Prvi dvorac nije bio na tako slikovitom mjestu i dobrom položaju za vidikovac, to bi ga činilo lakom metom. Brošura još kaže da pokazuje utjecaj europske arhitekture (momoyama-nanban stil, nanban = južni barbari = Europljani/Nizozemci, koji su do Japana dolazili iz smjera kineskih luka).
Nameštanje za grupnu fotografiju pred dvorcem.
Kao što je običaj za rekonstruirane dvorce, u Iwakuni-jo je smješten mali muzej. A u malom muzeju smještena je golema mačurina...
Stara i japanocentrična karta svijeta. Volim stare karte...
Krovni shachi/ribetine.
Japanske lutnje, biwa.
(natpis upozorava da ne zavlačite ruku iza stakla)
Seljačko oružje, kusari-gama, srp-i-lanac.
Ukrasna oprema mačeva.
I bodeži mogu biti slatki... ukrašen grbom Tokugawa.
U muzeju je i maketa Kintai-kyo, kao i crteži i slike mosta kroz povijest. Na predzadnjem katu su fotografije drugih japanskih dvoraca (isto česti motiv ovakvih muzejića), a na zadnjem glavni razlog zašto dvorac nije sagrađen na izvornoj lokaciji - vidikovac.
Šteta samo što je vrijeme bilo tako izmaglično...
Pogled na grad, rijeku i mostove...
Na izvornoj lokaciji dvorca ostali su bedemi, najotporniji dio svakog poštenog dvorca.
Pogled na rekonstrukciju s izvorne lokacije.
Povratak istim putem, podno još bedema.
Sa žičare puca lijepi pogled na grad...
Vrtlarice se brinu za uređenje grada...
Putokaz iznad njih između ostalog vodi do svetišta bijelih zmija, glasnica boginje Benzaiten, koje su proglašene prirodnim blagom Japana.
Prije povratka do autobusa imali smo još nešto vremena za obilazak grada. Djeluje kao lijepo mjestance...
Čekajući zakašnjele pokraj autobusa, snimala sam Chyngyza kako baca kamenčiće u rijeku. Prije ovog izleta je bio ključan igrač u pobjedi svojih ugostitelja u bejzbolskoj utakmici. Nije loše za Kirgiza i košarkaša. :)
Još fotografija na Photobucketu.
Post je objavljen 23.03.2009. u 17:00 sati.