Evo ova pjesma!!! Ovo je pjesma koja u meni budi neke zaboravljene osjećaje...za koje sam mislila da odavno guraju cvijeće da nikne...Budi...ne baš osjećaje...već sjećanje na njih... Na neku drugu mene....Čim uzmognem, nabavit ću si neki plejer, snimit ludo divnu muziku i lutat svijetom sa slušalicama (a zove li se to još uvijek tako!? ) na ušima ko tinejđerica....Tako bi se voljela ponovno nać...Ponovno voljet život!
Muzika je definitivno jedan od načina kako doć do sjećanja...Kao u Marcelovom romanu, s njegovim šapicama (madlenama) - tako meni sad ova muzika vraća jedno ljeto i jednu drugu mene, koja je pjevala na sav glas s tetom Arethom...Ludo pjevala i plesala ....Tko zna...možda je moguće uskrsnut neke stare snage, strasti...Životne!
Zelena, (naravno, uz pratnju duo fantastikusa) kriva je za ova moja propitkivanja. Ona i njeno proljeće!
Razmišljam.....naporno je to! Dok bi zelena šetala gradom i blentavo se smješkala svima i možebitno ih i ljubila i grlila , za mene je - dok nisam pročitala njenu "daklem,,,,jelte...." poeziju proljetnu, - za mene je proljeće značilo umor, vucaranje svijetom uz majku svih glavobolja....proljetno čišćenje...Takve stvari!
Prekidam razmišljanje i idem odgledat Zvjezdane Staze pa u krpe. Uz napomenu :
Svijet se mijenja. Sve se mijenja. Kukavica je tko ne zagrabi ono što želi!
lajf iz a supermarket
.
.
.
.
Post je objavljen 03.03.2009. u 00:26 sati.