Marketing
GOOD ENOUGH
Počevši pisati ovaj blog prije vše od godinu i pol dana imala sam jasnu sliku o čemu ću pisati, znala sam što volim i to sam željela podijeliti sa svima koje to zanima. Ali kako ništa u mom životu ne ide onako kako sam si isplanirala i kako sam željela, odlučila sam ne slijediti tu prvobitnu misao i ideju već se prepustiti tokovima kojima me život poveo, mislima, ljudima, snovima koji su danas jači i važniji od onih prije godinu dana...
Nisam se toliko drastično promijenila a ipak jesam, u meni još čući ono čedo s ushitom prema svemu dobrom ali s odmakom, kao promatrač koji ni svoje boli i nedoumice ne može sam riješiti, pa kako će onda s drugima dijeliti to lijepo i dobro...
Usamljena sam dok vodim ovaj poluživot a imam osjećaj, znam da tamo negdje postoji nešto divlje i divno i toliko moćno da sam za to spremna umrijeti.
-Gdje je ta točka u koju se opireš?- rekao je Krleža...
Gdje da crpim tu snagu kad nemam više ni volje ni želje...u meni postoji jedan dio koji je mrtav i koji će takav ostati.
Kako biti savršen dok ti se iznutra sve lomi na tisuću komadića i hoće li ta bol koju nosim u sebi ikada prestati?
Hladna je to stvar - usamljenost...
Post je objavljen 02.03.2009. u 20:40 sati.