Mama kaže: srećo svi planovi ti se ostvaruju jedan za drugim! Zabavlja me ples njenog osmijeha na licu i osjećaj ponosa, s druge strane srce me boli koliko zapravo nema pojma kako se osjećam-mrtva iznutra. Cijeli život sam nizala uspjehe za uspjehom- škola, sport, faks. Jedino u čemu nisam imala sreće je ljubav i počinjem shvaćati koliko svakoga dana sve više propadam.
17:00 h- kava sa najboljim prijateljem N, tema- veze. Ja shvatim : otupjela sam. Nemam nikakvih osjećaja. Jedino što me još može dirnuti je dobra glazba. Kako sam došla do ovdje? Koliko sam to bila povrijeđena kad sama sebi uskraćujem ljubav? Nije da nemam ponuda. Toliko se trudim svih držati podalje od sebe da sam umorna od svega; iscrpljena sam. Pobogu, moje najbolje prijateljice nisu nikada vidjele kako plačem!!
Premlada sam da bih ostala tu gdje jesam. baš zbog činjenice da sam se uvijek morala boriti za sve. Ma koliko sada sve izgledalo crno- znam da nije, jaka sam. N kaže da sam poput stijene na koju se svatko oslanja. Nešto dobro mora doći, zar ne? Na kraju tunela uvijek dolazi svijetlo!!! :) Mlada sam, 23 mi je godina tek, zar ne?
Post je objavljen 28.02.2009. u 19:33 sati.