Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/solemnity

Marketing

Hide and seek.

Razmišljala sam o mnogočemu ovih dana. Razlog tomu bio bi put na koji idem za nekoliko dana.
S jedne strane jedva čekam, želim se maknuti iz ovog mrtvog grada, iz ove okoline. Želim se zabaviti. Ali s druge strane, ima par problema s kojim ću se morati suočiti.
Prijevozno je sredstvo dakako autobus. Iako znam da to ljudima inače zvuči suludo i glupo, a pogotovo besmisleno, za mene (tada) nije tako - mrzim se voziti autobusom: osjećam kao da sam zarobljena u kavezu i to mi stvara mučninu, mrzim bit okružena toliko ljudi ispred mene, pored mene i čak iza mene. Imam osjećaj nemoći. Nije to konkretno zbog autobusa. Ja sam ta koja i inače ima problema sa blizinom drugih ljudi. Uvijek pokušavam održati malu razdaljinu između mene i nekoga koga ne poznajem dobro. Tako da će mi tih 10 ili više sati biti prava noćna mora, znam to. Ne znam kako da se riješim te glupe paranoje. Prije to nisam morala trpit. Trpit samu sebe i gluposti koje mi se vrte po glavi. I znam da je problem u meni. Znam.
Razmišljala sam i o jednoj drugoj stvari. Rekla sam i u prošlom postu o dečku koji mi je s podlim osmijehom postavio pitanje zašto je meni uvijek loše. Ali stvarno, zašto sam tako slaba? Zašto me glava zna boljet tako jako da imam osjećaj da ću se srušiti? Ili me boli trbuh pa mi se hrana čini tako odbojnom? Zašto mi se vrti u glavi da se moram pridržavati za stvari ili sjesti da ne bi slučajno pala? Iscrpljena sa zbog toga, osjećam kao da netko crpi svu snagu iz mene i ja nemam više mogućnosti kretanja. Vječno izgledam umorno, vjeđe su vječno preteške i podočnjaci ne nestaju. Htjela bi da ne izgledam tako pepeljasto i nezdravo.
Ali imam još nadu za taj put. Veseli me druženje s nekoliko određenih osoba s kojima odavno nisam provela malo više vremena u komadu, pokušavam se uvjeriti da će mi biti lijepo i da nemam nikakvih razloga za brigu, da će biti smijeha i veselja.
Previše dramatiziram i brinem se zbog gluposti. Sama sebi izgledam šašavo kad pomislim na to.
Ne znam kad ću vam se opet javiti, kad se vratim, najvjerojatnije. Nadam se sa veselijim raspoloženjem.
Puno vas sve pozdravljam! :)

Voli vas,
Gwenhwyfar.


Post je objavljen 27.02.2009. u 19:16 sati.