Jučer navečer...
Ulazim u gradsku knjižnicu -dobar večer, ja bih se učlanila-
-može. Osobnu i 50 kuna-
Vadim novce i čekam.
Knjižničarka tipka na kompjuteru te nakon par sekundi vadi papirič -evo, ovo vam je potvrda s kojom čete iduči put dobiti karticu. Da li vas zanima nešto posebno?-
-da- kažem, ušutim i nemogu se sjetiti kako da joj objasnim, pa bubnem -psihijatrija-.
Žena me pogleda -mislite psihologija?-
-ma da, sve šta je vezano uz psihijatriju-
Dok sam gledala knjige, smijem se sama sebi u čudu kao sam otupila.
Nije mi prvi put da posuđujem knjige.
Dok sam bila mlađa to mi je bio hobi, obožavam čitati.
Uvijek sam voljela čitati o "psihijatriji", (nemojte se smijati), opčenito o ljudskom umu, šta se dešava kada moždane vijuge počinju skretati, kuda sve to vodi, kako dolazi do toga.
Zanima me također i magija, bioenergija, život poslije života, idt.
I tako sam ja jučer posudila 4 knjige.
Jedna je o nasilju nad ženom, duga je o agresivnoj djeci, treča je o psihološkim poremečajima u ponašanju, a četvrta...Priče za laku noć.
Sada si razmišljam kako me je to primilo, šta me nagnalo na čitanje.
Dok sa bila trudna voljela sam jako čitati. Ne, ne nisam trudna.
Možda samo želim biti kao nekada, sama sebi dati osječaj vrijednosti, kroz čitanje i razumijevanje, kao nekada.
A šta vi kažete na to dragi moji?
Da li i vi čitate, i šta vas zanima?
Pozdrav i uživajte mi za vikend!
Post je objavljen 27.02.2009. u 09:57 sati.