Marketing
Bonton
Nekada ne baš tako davno davno ljudi su poznavali bonton. Bilo je onaj kojeg su poznavali skoro svi i onaj koji su poznavali naši plemeniti ili recimo njemački von i i svi oni aristokrati.
Onda je došao komunizam na ova područja, plemenitih je nestalo, ali su se i dalje znala donekle pravila lijepog ponašanja. I negdje u međuvremenu boton se izgubio, nestao netragom.
Nema ga nigdje, proviri samo u ponekoj zametnutoj knjižici u knjižarama i to je to.
Danas nitko ne uči i ne podučava bonton.
Netko će reći da se bonton uči kod kuće, to možda i je istina, ali šta ako roditelji nisu upoznati s njime jer njih nitko nije naučio. Koliko znam prije su svi imali nekakvu poduku iz bontona, a danas tog više nema i smatram da je to velika šteta.
Ljudi se ne znaju ponašati na ulici, trgovini, gradskom prijevozu, restoranima ili studenskim menzama, o kazalištu nečemo ni pričati, kinu, redovima, čekaonicama, wc-ima...
Tako vidimo da netko odmota čokoladicu i jednostavno pusti papir da padne na pločnik jer će to već netko očistiti??? I to je uobičajena pojava.
Na mjestima gdje se poslužuje hrana umjesto otkidanja manjih komadića kruha ili peciva viđamo redovito kako netko strpa pola kriške kruha, a drugu polovicu razvlači dok ne pukne i naravno izmrvi pola stola i to nisu djeca od 3 godine. Srkanje je već postalo opće neprihvatljivo, ali ima i toga. U menzama se nakon jela određeni broj redovito ustaje i ostavlja svoje pladnjeve da ih skupljaju tete kojima na kraju to uopće nije posao.
Prilikom vožnje autobusom posebno se mora paziti gdje će se sjesti jer osoba ispred vas ima potrebu svoje sjedište pretvoriti u ležište tako da da se doslovno priklješteni ili osoba iza vas ima želju podići svoja koljena na vaše sjedište i pri tome vas bode u leđa i konstantno gura.
Tu je još i maltretiranje razgovorom. Neki ljudi sjednu na telefon i recimo 45 minuta ili više pričaju tako da je cijelo prijevozno sredstvo prisiljeno slušati.
Postoji i maltretiranje razgovorom druge vrste, kad vam se netko na silu obraća i pokušava održavati razgovor i ako imate i slušalice u ušima i knjigu u ruci.
Onda su tu različiti mirisi: hrane iz usta, znoja ispod pazuha, prejakog parfema i jedan od najboljih je prđenje u prijavoznom sredstvu gdje se ne mogu otvoriti prozori, a ima oko 50 ljudi!!! 
O wc-ima se može govoriti nadugo i naširoko, a pravilo je jednostavno: počisti ono što si zaprljao...ali neeeeeeeeeee. I još jedna stvar jako bitna, koliko god su žene kao urednije, muški wc-i su uvijek 3 do 5 puta uredniji, pitajte bilo kojeg konobara ili više njih pa ćete vidjeti. Kad smo već kod žena, ostavljanje nesmotanog iskorištenog uloška negdje drugdje osim u kantu je krajnje neprihvatljivo.
Ima toga toliko puno da bih se mogla napisati knjiga, a ovo je tek uvod u ljudsku nekulturu.
Imamo svu tu tehnologiju, ali nemamo kulturu ponašanja. Ne znamo pozdraviti kada ulazimo u prostori ili odlazimo.
Bonton je jako bitna stvar i nije samo pitanje kurtoazije, više nije fora kršiti pravila jer ipak je samo jedan dio populacije u pubertetu.
Uče nas svemu i svačemu kroz godine školovanja, ali nitko nas ne obrazuje po pitanju kako se civilizirano ponašati. Ponekad se pojavi neka emislija koja dotiče tu temu i to je to.
Da li bili dio bilo kakve civilizacije, zapadne, istočne, bilo koje, prvo se moramo naučiti lijepo ponašati...svi skupa. I to ne da bi bili fini već da bi bili ljudi.
Post je objavljen 25.02.2009. u 12:04 sati.