Marketing
NA POLJANAMA OD SNOVA
Dragi moji,
Primakka je osmislila jednu igru koju je nazvala Copy-paste post vikendom
s ciljem da bolje upoznamo jedni druge, a ja sam prihvatila biti dijelom
ekipe koja će je igrati.
Dakle, ovoga petka moj je zadatak, izdvojiti pet citata sa blogova onih
koji su dali svoj pristanak za copy - paste njihovih misli, spojiti ih u cjelinu
naslovom i temom koju sama odaberem, a vaš bi zadatak bio poslagati ih onim redosljedom koji se vama čini najlogičnijim, najlljepšim, i zabilježiti ga u komentaru.
Tražeći sebe, željela bih da ti budeš sljedeća koja će nastaviti igru.
Ne bih ja bila ja, stvarateljica snova ;), da ne iskoristim prigodu poigrati
se vašim riječima i dati tom unikatnom djelu naslov
NA POLJANAMA OD SNOVA
Primakka
uvijek kad zakiši krene iz mene neka skrivena čežnja. grumen davanja skriven u mom najdubljem, zaboravljenom dijelu razluta se umrtvljenim tijelom.
traži.
hoće opipati zamišljenu stvarnost.
pokrenut slutnjom mogućeg, mokar od kiše, zarobljen u tijelu, u sudaru sa zbiljom razdaje se mojim sokovima koji ga iznova rastaču.
ko da ga nikad bilo nije.
Žubor vode
Prerano je ...
Ne moram zatvarati oči (i brojati do deset , kao D.Springfield , nekada )
da oćutim miris mora i šum valova ...
Ležeći u krevetu ,pratim jutros ritam kiše...
tako uspavljujući,omamljujući.
Jesen dolazi...
Pamtim neke druge,
ljetne kiše
u kojima sam hodala bosa
i nasmijana i očarana
kao Preverova Barbara.
Tražeći sebe
Brižno spremam sve ono što nikad nećeš znati:
Snove rasute koji rastu (poput smijeha) kotrljajući se niz planinu i suze koje su biserima na dnu mora slične.
Tamne sate u kojima se doimam tako malenom, dok sve oko mene raste da bi došli trenutci potpune sreće, ničim izazvane, samo zato jer živim.
Brižno spremam sve ono što ne želiš znati…
Jednom sam ti poklonila kutijicu u koju sam stavila svoje srce
(oslobodi me)
I rasla sam tako, zapetljana u želji da me voliš, noseći kutijicu na dlanu
Hodala sam nekim čudnim stazama i davala je nekim čudnim ljudima na dar
Raslo je moje srce (ponekad sam ćutila otkucaje u čvrsto otvorenom dlanu)
Dordora2
Nekom je dovoljan mali život s danima koji mu se sami nude, ne traži mnogo i zadovoljan je.
Netko želi više, u visine u plavetnilo slobode, u prostor bez granica, gdje je sunce bliže.
Tamo se može samo krilima, ali ako se bojiš Ikarove sudbe, ostat ćeš ovdje, malen....
Za svakog postoji negdje njegov par krila, tko ih zaista želi, naći će ih...ona su uvijek spremna za let, da ponesu odlučne....
Ima jedan svijet
Mi smo samo čuvari našeg vremena. Samo smo dio čarobnog niza... čuvari pouka koje su nam ostavili preci, a na nama je silna odgovornost kakve ćemo pouke ostaviti onima koji će živjeti SUTRA.
Naš život je poput rijeke... poput duge ceste Srebrne.... Darovano nam je JUČER, SADA I SUTRA.... a pored te čarolije darovana nam je i sloboda izbora kako ćemo živjeti svoje vrijeme.... kao što nam je darovana i sloboda izbora da se odreknemo svog JUČER i SUTRA jer tako hoće netko nama nevidljiv.
Post je objavljen 27.02.2009. u 07:15 sati.