Ljudi se jako dobro brinu o svojim automobilima, uglavnom. Prvo ga kupe na kredit i nekoliko godina otplaćuju masnu lovu, pa onda svake godine ide tehnički, registracija, osiguraje, naravno gorivo, ulje, antifriz, pa plaćanje majstora. To je obavezno, e sad oni što nešto ugrađuju, nadograđuju, uostalom ja čak ni nemam auto, a sve to znam, oni koji imaju znati će puno više.
Uglavnom jako puno novaca, brige, truda, pa onda pokazivanje susjedima ili onima na poslu, pa tko će prije krenuti na semaforu.
I na kraju krajeva auto postane hrpa lima, zbog sudara ili jer je prošao svoje.
E sad ide druga priča, naše tijelo, koje smo dobili rođenjem i kojem je rok trajanja koliko i mi sami. Da citiram malo "tijelo je hram duše naše" ili ako vam je bolje u njemu stanuje naš um i duh, ovisno o religiskim ili nereligiskim uvjerenjima.
Ljudi jedu svašta, u velikim količinama, trpaju u košare, ali i u usta. Ovo je fino, ovo mi se jede, ma još malo ovoga, pa onoga, pa nakon izlaska neka pljeskavica, kabab, ćevapćići na sumnjivim mjestima itd.
Onda je tu famozni Mc D, o tome ne treba ništa ni govoriti... Onda gazirana prešećerena pića...uostalom sve je jasno.
Tu su prejedanja i povraćanja, sama prejedanja, anoreksija, dijete svih vrsta i oblika, utvrđivaje udubine u kauču, ponižavanje samog sebe pred ogledalom jer izgledamo kako izgledamo itd.
Poanta svih ovih nabrajanja i prvog i drugog dijela je da su ljudi spremni dati velike ili ogromne količine novaca za automobil i sve što je njemu potrebno, a u svoje tijelo trpaju sve i svašta bez razmišljanja, maltretiraju ga otrovima i otpadima zapakiranim u lijepe bolje i celofane. E sad više nismo toliko neuki, ali to očito nije bitno.
Nešto što bi nas trebalo služiti do kraja života i to što bolje i funkcionalnije je potpuno zanemareno, osim ako se ne radi o vanjskoj fasad ili da je privlačno za suprotni spol, a dosta ljudi čak ni to ne doživljava kao poticaj.
Hraniti se s razumom i zdravo je problem, teško, naporno, dosadno, bljutavo i ne znam koji sve razlozi postoje. Ali redovito sipanje pravog benzina i ulja koje točno odgovara tom automobilu nije nešto što se dovodi u pitanje. Kočnice moraju biti u redu, ali to što zglobovi škrckaju pod naslagama sala i nje tako bitno jer imamo auto da nas odveze.
Trpanje svega i svačega u tijelo kao da je to tijelo ljutog neprijatelja i sve pod izlikom da se nema vremena i da to rade ljudi koji su opsjednuti sobom, da je zdrava hrana skupa i bezukusna je čista isprika. Jednostavno više cijene hrpu metala nego sebe.
Novaca za sve materijalno oko sebe se nađe, ali novaca i vremana za materiju od koje smo sazdani, ne.
Obroci nisu hranjenje i obnavljanje već istresanje poluprobavljivih stvari u usta s minimalnim brojem žvakanja jer ono je dosadno i naporno.
Zašto ljudi mogu biti kante za smeće, a automobili ne?...Jer oni bi onda brzo zakazali, a pošto mi možemo izdržati duže valjda se onda trebamo tako odnositi prema sebi. Jer mi ipak ne koštamo nekoliko desetaka ili stotina tisuća kuna...samo jedan život.
Post je objavljen 23.02.2009. u 22:51 sati.