Osjećaji kao divlji konji,
onako okrutno vuku me
pašnjacima zelenim,
ka tvojim očima.
Tvoje oči bezdani,
gubim se u njima,
trenutak naš
čuvam ljubomorno,
samo za sebe.
Tko je kriv?
Osjećaji,
s kojima se teško boriti,
razumno..
Tko je kriv za to?
Tražiš li još naš trenutak,
u kojem smo zarobljeni ostali?
Naš trenutak sna
koji je promijenio sve...
Da li ga se sjećaš?
Ja ne znam čemu taj susret,
čemu sjećanja,
ne znam čemu to,
ali znam da te čuvam u sebi
i volim taj trenutak,
volim taj san o sebi.
Post je objavljen 21.02.2009. u 21:20 sati.