Marketing
Aj'mo biciklom!
Prije nekoliko godina imala sam sreće (pro)putovati kroz bajkovitu Bavarsku te naposljetku dospjeti i u njezin, preko deset stoljeća stari, glavni grad. Munchen je grad koji će vas definitivno ostaviti bez daha: Marienplatz, Frauenkirche, Trijumfalna vrata, Alianz arena, Olimpijski park, dvorac Nymphenburg, Hofgarten... samo su neke od destinacija koje odišu bogatstvom, ljepotom i moći ove, najveće i najkulturnije njemačke savezne pokrajine. No, nisam u ovom postu namjeravala iznositi svoje turističke impresije,nego s vama prokomentirati jednu vrlo zdravu i pohvalnu naviku stanovnika ovog velegrada. Riječ je o vožnji bicikla. Vozeći se minhenskim ulicama imala sam prilike vidjeti koliko je ova hvale-vrijedna navika uhvatila korijen u svijesti njezinih stanovnika. Naime, bicikl su vozili doslovno svi! Djeca sa školskim torbama na ramenima, poslovni ljudi u odijelima i s poslovnim torbama na upravljačima ili u košaricama, dotjerane poslovne žene u suknjama i štiklama, umirovljenici u casual odjeći ili trenirkama, rekreativci, sportaši... Bicikliste kao da nijedna okolnost nije mogla spriječiti u prakticiranju njihove navike: bilo sunce ili kiša, bila špica prometnih gužvi ili mir nedjeljnih popodneva - njima kao da je bilo svejedno!. Ispred zgrade arhitektonskog fakluteta vidjeli smo na stotine parkiranih bicikala. Ispred svakog većeg objekta, robne kuće, institucije, prepuni držači za bicikle, a cijeli grad ispresijecan mrežom biciklističkih staza u oba smjera ulice.
U to vrijeme u Osijeku je tek postojala blijeda zamisao o promoviranju vožnje biciklom kao zdrave, jeftine i ekološki čiste opcije kretanja kroz grad. Tek ste se od nedavno mogli voziti bicikom po promenadi bez straha da vas zbog toga zaskoči i oglobi policajac. O potrebi izgradnje biciklističkih staza tek smo počeli javno raspravljati i debatirati. Od onda se srećom puno toga promijenilio! 
Izgrađeni su brojni kilometri biciklističkih staza, što kroz sam grad, što do prigradskih naselja. A ljudi su napokon počeli razmišljati (i zbrajati). I premda je ustaljene navike, sjedičaki način života, malograđanske stavove, kroničnu lijenost i ovisnost o automobilima teško i sporo mijenjati, u našem gradu su polako, ali sigurno počeli puhati neki drugi vjetrovi.
Bogu hvala! Mnogi ljudi su shvatili da im vožnja biciklom neće ugroziti njihov image, niti poslati krivu poruku "da se nema novaca". Možda su čak čuli i za skandinavske dužnosnike, ( i čini mi se švedskog premijera) kojima nije ispod časti do posla se dovesti biciklom. Shvatili su da mogu vrlo lagano izbjeći nervozu i duga čekanja u redovima pred semaforima i raskrižjima. Umjesto stresa izabrali su rekreaciju, zdravlje, čist zrak. Većina osječkih zaposlenika putuje manje od deset kilometara do svog radnog mjesta, što je svakako premalo za automobil, previše za pješačenje ili uporabu javnog prijevoza (gužve i vrijeme protraćeno u čekanju!), ali je upravo idealno za bicikl.
Pred nama je proljeće. Novi početak, nova prigoda za promjene. Zašto se ne bismo svi malo više potrudili i doprinijeli da nam dan bude ugodniji, a život zdraviji i jeftiniji. Dovljno je sjesti na bicikli, aktivirati svoje mišiće okretanjem pedala, pustiti da vam svjež zrak pomazi lice. Vozeći bicikl ćete možda shvatiti da žvite u prelijepom gradu, možda ćete sresti koje poznato lice, zastati pred kakvim zanimljivim izlogom ili panoom, osluhnuti već zaboravljene zvukove prirode (šum lišća u krošnjama, zujanje kukaca, pjev ptica, šum valova na Dravi...)
Pitam se može li život katkada biti i jednostavniji nego što jest? Ne moramo sada otići u krajnost i potpuno se odreći vožnje automobilom, ali možemo usvojiti nove, zdravije i patmetnije navike i drukčije oblike ponašanja. Takve navike koje će nas obogatiti iznutra i izvana bez velikih odricanja. Koje ća nas malo vratiti sebi i zbog kojih ćemo se bolje osjećati.
Post je objavljen 17.02.2009. u 12:16 sati.