Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/solemnity

Marketing

Pita s višnjama.

Pita se sto ce se dogoditi sutra.
Ali trenutno zeli samo razmisljati o danas.
I zaboraviti na jucer.
Pije vruci caj iz svoje najdraze ogromne zelene salice i cita dobru knjigu.
To obozava.

Rekla sam svima da me proslo. Da me samo privlaci ali da nema niceg dubljeg.
Jer znam da ’’mi’’ nismo moguci. Jer on vec ima nju, i postoji jedna prevelika prepreka medu nama koja se nikako ne moze rijesiti, cak i da nema nje.
Tako da sam rekla da me vise on ne zanima. Ali nije istina.
Ne volim ga, istina.
Ne mogu ga voljeti jer ga ne poznajem dovoljno da bi se takvo sto moglo reci.

Opet masta. I smije se svojoj masti jer je lijepa.
I dode u skolu sva nasmijana.
Ali cim sjedne u klupu ju smijeh prode.
Previse je naporno da bi se covjek tomu smijao.

Slusam nesto sto nisam odavno i prisjetila sam se koliko zapravo to volim.
Prisjetila sam se i nekih trenutaka koje bi najradije zaboravila.
Slike, rijeci, osjecaje za koje bi htjela da nestanu.

Jedan decko je pitao zasto je njoj uvijek slabo.
Zasto ima uvijek problema sa zdravljem.
To je bila uvreda. Rekao je to na uvredljiv nacin, sa smjeskom na licu.
Nije smio. Svatko ima svoje probleme.
Nije ona kriva ako je uvijek tako slaba.
To se njega ne tice.

Zapostavila sam pisanje.
Jednom sam uvijek voljela pisati pjesme, price.
Sad vise nista. Stvaralacka kriza koja traje vec predugo.
Ne crtam. Nista.
Samo se divim tudim radovima koji me opcinjavaju.
Knjige. Pjesme. Slike.

Želi imati suncokrete u sobi.
Da joj donesu malo veselja.
I kao što ste vidjeli piše o sebi i u prvom i u trećem licu.


Post je objavljen 14.02.2009. u 10:54 sati.