Na potiljak
prisloni uzarenu sipku
i otisni znake koje vaznima smatras
zlotvore koji po mojoj zemlji sijes vocke gorke.
Natjeraj da ti se klanjam
da te molim za slobodu
za dom
za sigurno odrastanje mog potomstva.
Ucini me svojim robom
polomi mi zglobove na nogama
da bjezati ne mogu
urezi svoje ime na moje grudi.
Pusti svoje pse na mene
zasipaj me mecima i srapnelima
trazi da zavijam na mjesec
da ti lizem cipele.
Kasnije
naredi da ti budem most preko lokvi
da ti moja djeca budu igracke
trazi da me sakatis.
Ucini da mi se svi smiju
poneko sazaljeva
niko ne pomaze
ucini da budem bolno usamljen i jadan.
Mozes sve to
niko te zaustaviti nece
reci da grijesis
jer ja sam avet
ne postojim ako ti to ne kazes
ako mi postojanje ne dopustis.
Moje danas
sutra
ikada
ovisi o tebi
nocna moro moga postojanja
koja imas blagoslov mnogih
i beskorisnu sutnju ostalih.
Post je objavljen 12.02.2009. u 21:34 sati.