Evo vam se nakon dugo vremena ponovo javljam s jedne egzoticne lokacije: iz Maroka. U ovom se trenutku nalazim u jednom internet cafeu u kojem je internet nezamislivo spor, a raspored slova na tipkovnici toliko iritantan da mi trebaju minute da istipkam jednu recenicu. Ugodaj upotpunjava marokanska muzika u pozadini (alalalala.....!) i cure s maramama koje chataju preko webcama. U Tangeru smo, gradu na sjeveru Maroka, u koji se za 35 minuta moze stici trajektom iz Spanjolske. Ovdje se spajaju Evropa i Afrika i ako je lijepo vrijeme moze se vidjeti i Gibraltar.
Mi smo stigli avionom iz Amsterdama, a presjeli smo u Madridu. Prvi dio puta je prosao bez problema. Nazalost smo u Madridu imali sat vremena zakasnjenja jer je avion imao tehnicke probleme. Na kraju smo s tim istim avionom krenuli u Tanger i ja sam se dobro isprepadala. Pa kako mogu tako brzo rijesiti tehnicke probleme?!? Osluskivala sam svaki zvuk ne bi li otkrila nesto neuobicajeno. Srecom je let trajao samo sat vremena pa se nisam uspjela potpuno izluditi. Na aerodromu me je docekalo novo iznenadjenje: nismo mogli dignuti pare s bankomata, a nismo imali ni kinte. Pokusali smo traziti pomoc, ali su nas svi gledali kao telci. Nitko ne zna beknuti engleski, a nas francuski se svodi na bonjour i bonsoir. Pa kamo li su otisle sve te godine ucenja francuskog u osnovnoj i srednjoj skoli?? Onima koji govore francuski je lako u Maroku: svi ga pricaju, a i vecina toga je osim na arapskom i na francuskom (npr. jelovnici).
Ali da se vratim na bankomat. Nakon teskih peripetija Bart je uspio podignuti pare sa starom bankovnom karticom koju je srecom jos uvijek imao u novcaniku. Nasa se banka naime nedavno spojila s jednom drugom bankom i zbog toga smo dobili nove kartice. Te nove kartice funkcioniraju normalno u Nizozemskoj, ali u Maroku (bar zasad) ne. Ja sam svoju staru karticu bacila, a Bart na svu srecu nije. Fala ti boze jer stvarno ne znam sto bi inace bili napravili. U svakom smo slucaju sad dobro naucili da gdje god idemo trebamo ponijeti bar 100 eura u kesu jer nikad ne znas sto se moze dogoditi. Najbolje se uci na vlastitim greskama.
I tako smo se konacno mogli uputiti u grad. Tanger je prvi arapski grad koji smo posjetili. Ovdje u Maroku se grad obicno sastoji od starog arapskog dijela (medina) i novog dijela izgradjenog za vrijeme francuskih kolonijalnih vremena (ville nouvelle ilitiga novi grad). Jucer popodne i danas smo proveli setajuci se kroz oba dijela grada, promatrajuci ljude i pijuci svjezi caj od mente. Ovdje se zivot odvija na ulici i meni je fascinantno promatrati sve te ljude. Ali o tome nekom drugom prilikom. U meduvremenu me je ova tipkovnica toliko iscrpila da vise ne znam za sebe, a internet je prespor za stavljanje slika. Valjda ce slijedeci put biti bolje.
Post je objavljen 12.02.2009. u 21:02 sati.