Marketing
Twilight and the new dawn
Glazba koja ide uz ovaj post: Flightless bird
U nekoliko navrata sam odbijala pogledati "Sumrak". Pa i onda kada je od mnogih strana došla preporuka ja nisam htjela otići gledati čak ni onda kada sam čekala u redu za karte i još uvijek razmišljali što bi gledali. Vampiri, teenageri mi nikako nisu obećavali da film liči na nešto što me zanima.
A onda jednog kišnog utorka dok sam pokušavala voziti ispod guste kišne zavjese predložila sam da odemo u kino. Možda najviše u nadi da će dok pogledamo film i kiša stati.
Ne želim sada pretjerivati u dojmovima ali stvarno ne pamtim kada me je neki film ili priča toliko dotaknula. Gledam u nekoj nevjerici i sama sebi govorim- to postoji, ono što želim doista je stvarno a ne neka moja nerealna želja. To da ljubav ima tako blago i divno lice, kada je nekome stalo više do tebe nego do njega i obratno. I sada je sve tu, preda mnom, uprizoreno. Pa čak i to što se spominju vampiri mi sada ima smisla jer oni su samo alegorija, samo slika kako čovjek može savladati svoje nagone, porive kako bi bio još jači, kako bi bio ono što želi.
Izlazimo iz kina. Već je prošla ponoć.
"I?" pita me prijateljica.
"I feel very protective of you!" - ponavljam rečenicu koja me je skoro rasplakala. Edward kaže Belli kako ima veliku potrebu da ju čuva, da ju štiti. Iako nisam htjela, taj dio me je jako pogodio upravo zato jer je moja priča prepuna susreta s onima koji su imali veliku potrebu da čuvaju sebe i nije im bilo bitno kako će meni biti. Toliko sam puta upoznala nekoga tko je bezobzirno gasio nadu da je ljubav divna a umjesto toga samo muka i neizvjesnost.
Kroz ovaj film sam dobila potvrdu da moja čežnja za pravom ljubavlju ima svoje čvrste temelje.
"Samo što muškarac poput Edwarda Cullena postoji samo na filmu." - komentira prijateljica dok se vozimo doma. Kiša je stala. Ulice tihe.
Ne, njemu nije mjesto na filmu nego u stvarnom životu. Edward samo pokazuje karakterne osbine koje bi svaki dečko, muškarac trebao imati i nije nimalo idealistički očekivati da ćemo upoznati nekoga kao što je on. Ne, to nikako nisu visoki kriteriji nego na manje ne bi trebali pristati.
Uostalom, tako i je i sv. Pavao rekao u svojoj poslanici Efežanima. ( Ef, 5 ).
Update umjesto odgovora u komentarima :)
Ne radi se o time da taj netko mora biti idealan i savršen. Ne volim slatkaste priče. Više volim pravi život. I kada sam u postu spominjala primjer Edwarda C., to nije bilo u smislu njegovog savršenstva jer on nije savršen, i on ima priličan popis mana. Ali ono što ga izdvaja od drugih je jedna stvar - on se ne boji biti muškarac a danas je to problem. Dečki su ili premuževni pa postaju macho tipovi ili se povlače u neku neodlučnost, nesigurnost i gube se.
Idealan dečko je onaj koji ne bježi u krajnost nego je ono što je- realan i muževan.
Post je objavljen 10.02.2009. u 09:19 sati.