Marketing
under the falling snow
Gledajući u to mjesto koje sam prije zvao domom
Rajem to nazivam danas
ono što sam jučer zvao stvarnosti
između neba i zemlje
lebdio sam, izgubljen u mislima
u osjećajima, u nadanjima
krenio jesam, putem bez povratka
i danas kada na to sve gledam
dođe mi kao da sam bio u raju
živim danas
sada kada osjećam težinu svijeta na ramenu
dođe mi nekada žao
nekada teško
ali tako mora biti
djetinjstvo mora jednom završiti
dijete kojeg nema više
koje je otišlo na put bez povratka
za srce koje sam jednom imao
srce koje je lupalo ritmom padajućeg snijega
za dijete, za život, za srce koje sam jednom imao
ali vjerujem da mogu biti ono što sam uvjek želio
za srcem koje nisam nikada imao
za djetinjstvom koje je zauvjek prošlo
vrijeme ne liječi rane
vrijeme će ubiti
ali sada otvaram nove strane
nove poglede
jer postajem ono što sam oduvjek želio biti
JA.
Post je objavljen 09.02.2009. u 16:54 sati.