Kralj je sve više razmišljao o stotome majmunu. Priča o stotome majmunu vuče se još od Konfucijevih vremena, uvijek u nekom malo prilagođenom obliku, ali uvijek zapravo ista.
Riječ je, naime, o tome da se čovjek navikne na situaciju u kojoj živi, ma kako ona bila jadna. Toliko se navikne da se boji bilo što promijeniti iz straha da bi moglo biti još gore. Zato narod uporno ostaje i šuti sav jadan i nezadovoljam usvojim lošim brakovima, slabo plaćenim i podcijenjenim poslovima, prevarantskim i pokvarenim strankama i sjebanim kraljevstvima. Nije narod kriv što zapadne u svoju nezadovoljnu komociju. Sasvim je ljudski bojati se promjene. Jedine osobe koja doista obožavaju promjene, jedva ih čekaju i vesele im se su samo male bebe s punim pelenama.
Dakle, priča o stotome majmunu veli da se možeš postaviti na glavu pokušavajući navesti čopor majmuna na promjenu, ali neće ti uspjeti. Moraš ih nagovarti jednog po jednog. Fora je u kritičnoj masi. Imaš li 99 majmuna koji su spremni na promjenu, svi će ih ostali gledati kao luđake i odmahnut će rukom odlučno odbijajući promjene. Međutim, gle čuda, kad pronađeš stotoga majmuna spremnoga na promjenu, masa inertnih odjednom će se pokrenuti i promjene će se dogoditi.
Sjedi kralj tako i razmišlja odakle da krene. Njegovo je kraljevstvo jadno, opljačkano, prezaduženo s nesposobnim ministrima koji ga vode iz gorega u lošije. On sam ne može pokrenuti promjene. Potrebni su mu i građani njegova kraljevstva. Točnije, potrebni su mu njegovi majmuni. Poče obilaziti kraljevstvom i skupljati majmune. Hodao je mjesecima. Međutim, kao što se moglo i pretpostaviti, uspio je skupiti (ubrajajući u tu skupinu i samoga sebe) samo 99 majmuna. Stotoga nikako...
Oglasi kralj zato na sve strane da traži stotoga majmuna. Pošalje dobošare i telale, plati oglase u novinama, na radiju, televiziji, jumbo plakatima, razašalje sms porukice znanima i neznanima, napiše post na svome blogu.
Vapi i vapi za stotim majmunom, ali mu se taj do sad još nije javio...
Post je objavljen 09.02.2009. u 07:48 sati.