Pregled posta

Plaža: Rajski vrt tropskih mora

Konačno na Plaži. Sa pješčanog žala podno kristalno bistrog neba, sve do kuda pogled seže, prostire se nepregledna pučina ... Tu ih je čekao brbljavi Frenki, vlasnik Nipa Hut Cottage Resort-a. Debeli Frenki posjednik devet je tamnoputih ljepotica koje su ga služile i uz to posluživale goste koji su odsjedali u njegovom resort-u. Društvo je zauzelo kolibe. Žani i Furbiju bilo je dosta noći provedenih u skučenoj sobici Chung King Mansion-a na Kowloonu pa se svatko udobno smjesti u vlastitu kolibu. Nijemac i Danac, štedljivi i racionalni, dijelili su zajedničku kolibu. Kolibe u resort-u, baš kao i sve ostale na i oko plaže, bile su sojenice, građene tako da je centar svih zbivanja na predivnoj terasi sa koje puca pogled na morsko plavetnilo morsko dok stube sa terase vode direktno na pješčani žal. Stupovi na kojima koliba stoji zaštita su kako od mora tako i od životinja koje obitavaju na kopnu.


U oskudnom komforu male sobice Hong Kongu ponad kreveta na stalk je uvisio televizor. Gledao ih on je svojim praznim ekranom i bio nijemo začuđen što ga ignoriraju. Kowloonške noći provodili su u obližnjem džez baru pijuckajući pivo i družeći se sa australcima koji tu navraćaju na svojim putovanjima svijetom. Jazz, booze and snooze. Emilija im je oduševljeno pričala o baru dok su u Pekingu i raspravljali o projektu ‘Plaža'.

Ned Kellys Last Stand. Bar je uvijek prepun australaca, tih najveselijih ljudi na svijetu koji u ovom kutku daleko od svog doma, u kratkoj pauzi na putovanjima, traže dobar provod. Žana i Furbi bi u bar odlazili oko ponoći. Vrijeme do tada trošili su na lutanja Kowloonom ili Victorijom, dijelovima Hong Konga koje dijeli uski morski tjesnac. U vrijeme koje spominje priča još nema mosta pa tjesnac premošćuju trajekti i tunel. Žana, zanesena nebeskim visinama svog poziva gdje putnike služi pićem, hranom i duty free prodajom, po vrhuncima Victorije tražila je svoga princa.
„Tamo negdje na vrhu stanuje tajkun.“ pričala je u šali pogledavajući prema vrhu dok su se uspinjačom približavali vrhu Viktorije.
Furbi je sve to pažljivo snimao i u trgovinama tehničke robe tražio opremu za svoju video kameru. Jednu večer proveli su u malom i romantičnom ribarskom seocu na otočiću nasuprot Macao-a jer ... Kad ste u Hong Kongu nakon par dana dobro je skoknuti brodom u Macao. Ako ništa drugo a ono da dobijete na vremenu dok čekate da vam u ruke zapadne neka jeftina avionska karta za povratak u Europu. Najjeftinija viza u Hong Kongu vrijedi samo tjedan dana pa je tako nevolje najbolje preduhitriti. Kad bi se jutrom, umorni od provoda, vratili u svoju malu sobicu na Kowloonu, od cjelodnevnog umora samo bi se strmoglavili u krevet i u tren bi zaspali.


Sjedio je na aerodromu i čekao najavu leta za Zagreb. Na ekranu iznad gate-a crvenim je slovima pisalo: Delay 30 minutes.
„Opet kasnimo.“ pomisli Furbi i nastavi prelistavati mail-ove. Za oko mu zapne jedan stari mail koga je u trenucima nadahnuća poslao u Zagreb Žani iz Varšave:

„Svanulo je jutro i petak je. Iako je u Varšavi oblačno ipak nije tako mračno kao posljednjih dana. Obasjava me ljubav koju nosim za tebe. Grije me pogled što daleko od mene gleda u smjeru odakle ću doći. I dok vjetar puše a sunce se tek sprema, radujem se povratku kući. Nosim ti ljubav što je dio mene i koju čuvam samo za tebe. Toliko te volim da to ne stane u riječi a kamoli u pogled što ti ga upućujem. Ljubav je duboko, duboko je u meni i ona je samo za tebe. Jedina moja, ljubav čeka na susret što nam ga donosi petak. Neizmjerno te volim najdraža moja."

Nastavio je čitati. Čitao je odgovor:

„Ljubavi moja tako me je razveselilo tvoje pismo da mi kroz cijelo tijelo prolazi predivna toplina što ide od srca, struji mi po tijelu pa se opet vraća u srce.. Čekam te i širim ruke samo za tebe i tvoj zagrljaj. Puuuuuuuuuuuusa."


U trenu mu proleti film što ga je one večeri gledao kod kuće. Ona je nosila crni kimono sa uzorkom crveno-zelenog zmaja. Zmaja koji riga vatru, zmaja koji daje snagu i zmaja koji vodi ljubav. Otpravi ga u kupaonu pod tuš. Iz tuša se u potocima slijevao mlaz vode niz njegovo tijelo. Osluškivao je žubor vode kadli ... tiho i iznenada pojavi se Žana.
„Hoćeš li me našamponirati?“ upita ga na što joj on bez pogovora prihvati želju.
Okrenuta guzom osjećala je njegove ruke kako joj nježno plove po grudima i maze bradavice. Osjećala je kako se bradavice ukrućuju i kako joj tijelom prolaze žmarci drhtavog zadovoljstva koje ježi kožu. Trljala se o njegov penis koji je, prihvaćajući signale, reagirao prema očekivanjima.
Topla voda pomiješana sa mirišljavim šamponom slijevala se niz njene bokove dok su mu ruke putovale prema njenoj mačkici.
Mač uđe u nju i ona osjeti zadovoljstvo ravno onom što joj ga je one noći, na Plaži, u kolibi podno tuša, darivao Nijemac. Te noći ona je s njime vodila ljubav. Potom su oboje, zagrljeni ispod zvijezda, promatrali kako mjesec obasjava tamnu pučinu i zrcali svjetlo na glatkoj površini mora dok se pučina ljeska poput ulja.
„Zanosno i očaravajuće.“ komentirala je dok su zamišljeno gledali u daljinu osluškujući zvukove tišine beskraja koji stapaju se sa zvucima obližnje džungle.
„Ti. Ja. Avantura. Ljubav. Stranci koji sretnu se u noći i uživaju u samo njima pruženom trenutku vječnosti.“ uzvrati Nijemac dok su do njih dopirali zvuci mjesečeve rijeke.



Kada su prvog dana kasno popodne stigli na plažu mrtvi umorni od puta Žana mu reče:
„Bok, idem spavati." i povuče se u svoju kolibu.
Furbi je bio umoran od puta ali je bio i napet p amu se nije spavalo. I tako, nakon što se raspremi odluči prošetati se okolinom. Uz put je navratio u obližnji bar i naručio hladno pivo:
„Donesite mi ga na terasu, molim." Reče im.
Potom se vrati u kolibu, zavali u ležaljku i zapali cigaretu za opuštanje. Otpuhujući s vremena na vrijeme tanki dim, sjedio je do dugo u noć uz pivo i osluškivao zvukove. Promatrao je pučinu beskrajnog mora i fantaziju zvjezdanog neba.


Tropska noć traje točno dvanaest sati, baš kao i tropski dan. I nikada nema promjene. Mrak pada oko šest uvečer i traje do šest ujutro. Noću tropsko nebo preplavi sjaj zvijezda kakve se ne mogu vidjeti nigdje drugdje na kugli zemaljskoj. Zvijezde trepere jarkim crvenkastim sjajem a meteoriti šaraju zvjezdanim svodom i ostavljaju kratke, lepršave tragove koji im bilježe put. A za to vrijeme, sa pučine dopire šum valova koji ritmično zapljuskuju pješčani žal donoseći mir velikog oceana.

Pod svjetlom reflektora video kamere pješčana plaža prepuna je malenih crvenih račića. Račići se veselo igraju na žalu i bježe u more kako ih ne bi dostigao zvuk škripavih ljudskih nogu koje bose šeću po plaži. Noge u vlažnom pijesku ostavljaju samo kratkotrajan trag kojeg potpuno prekriva već sljedeći val koji dolazi sa oceana. Bučni agregati proizvode struju dovoljnu za slabu ali primjerenu rasvjetu. Rasvjeta je dovoljnu da se, na primjer, ponovo zapali cigareta. Samo ovaj puta cigareta ne ide od usta do usta već u njenom okusu Furbi uživa sam. I u tišini mraka promatra daljinu i beskraj svijeta.

„Nikada, ni prije niti poslije, baš nigdje, nikada nisam vidio toliko rakova kao na ovoj plaži. Niti sam uočio kako na nebu postoje tolike zvijezde. Mliječni put rasvijetljen je u svom punom sjaju." plovio je mislima osluškujući tamu koju bi samo ponekad prekidali koraci noćnih čuvara koji povremeno obilaze kolibe i provjeravaju nije li se podno koje zavukla zmija jer ... Otok Mindoro prepun je zmija koje noću prilaze obali i traže svoj plijen: kokoš, pile, pijetla, psića ili štogod drugo veće, na primjer kozu, svinju pa čak i koje omanje govedo. Sve zavisno o veličini i apetitu zvijeri koja stanuje u zmijskoj duši.


Umornog putnika što traži spokoj, plaža, blistajući u kristalno čistoj ljepoti ranog jutra, podsjeća na izgubljeni raj. Raj je to za lutalice, raj za zanesenjake i zaljubljene u beskraj putovanja. Sretnici su to kojima se posreći da ponekad nađu odgovore razlogu što tjera ih na put. Daleko od buke, onkraj svijeta, White Beach je plaža sa najljepše slike i pristaje najneobičnijim ali i najljepšim razglednicama što ih se uopće može zamisliti.

„Baš kao na slici. Još kad ne bi bilo ni ljudi niti koliba. Plaža, pijesak, more, palme, boje. Vizija mira, vjetar u kosi, noge do koljena u vodi. Intenzivne sjene podno kristalno jasnog sunca i jutarnji obrisi tropskog plavetnila koji obzor ispunjavaju neobičnim užitkom. Užitak koji vodi direktno ka Bogu." bosonog je šetao pješčanim žalom i pun samopouzdanja udisao trenutak što na čas može doseći savršenstvo.
„Baš kao Adam dok Eva još spava." vezala mu se niska asocijacija „Neka spava. Za to vrijeme malo ću prošetati."


Kilometri pijeska, kokosovih palmi, biljke sa cvjetovima neobičnih oblika. Intenzivne boje i mirisi. Žuta, narančasta, crvena, purpurna, plava, zelena, blještavo bijela. Priroda poslije tornada i proloma oblaka koji potom slijede uživa u vedrini jutarnjeg sunca. Sve je tiho, čuje se samo šum dugačkih i niskih valova. Valova koji se uz fijuk vjetra što povremeno i na mahove zapuše sa obzora, tromo valjaju pješčanim žalom. Za to vrijeme more boje indiga i kristalno nebo stapaju se na crnoj crti udaljenog obzora. Mir je to i spokoj. Tišina je to obližnje džungle koja diše punim plućima dok lišće na suncu presijava kapi jutarnje rose. Pučinom promiču čamci rijetkih i odvažnih ribara, ribara koji netom poslije nevremena izlaze na more boreći se za svoj svakodnevni opstanak.



White Beach nije prepun bučnih turista kao ostale plaže Puerto Galere. Barem ne krajem kolovoza. Vrijeme je to sezone tornada koji ovdje donose turističko mrtvilo. Pa u to vrijeme ovdje boravi samo ono malo domaćeg življa i poneki, zalutali, par seks turista koji u ovom zabačenom kutka izgubljenog raja traže spokoj.
„Na primjer prva susjeda.“ Furbi sa terase promatra plavokosu Australku. Ona ovdje boravi već neko vrijeme sa prijateljem. Prijatelj joj je tamnoputi domaćin što ga je pokupila u nekom baru u Ermiti.
„Bljedolika plavuša i čokoladni dečkić." smije se promatrajući sa terase svoje kolibe tu neobičnu idilu spokojnog doručka u podne. Ona sjedi a on ju služi.
„Jebiga, to je život." pomisli „U se, na se i poda se."

White Beach nije skup kao razvikani Sabang Beach ali nije niti ekskluzivan kao elitni Small La Laguna Beach. Koliba sa klimom, što je ovdje zapravo oznaka za ventilator i kupaonicom u sezoni košta desetak dolara dok se izvan sezone plaća upola manje. Sve u svemu, to je jako dobar provod za maksimalno dvadeset dolara dnevno uključujući tu hranu i noćne pijanke u obližnjem Nipa Hut baru. Jutarnji dogovor sa ribarima da netom ulovljenu ribu ili rakove, pripremljene po dogovoru donesu tamo, gdje i kada to poželite. Na plažu ispod palme ili na terasu sojenice. Piće? Jeste li za mladi, još zeleni, kokosov orah. Svrdlom mu probušite rupu i slamkom iz njega izvlačite rijetki bijeli sok. A imate li pri ruci alkohola, slobodno ga ulijte u nj. Ovdje to nazivaju Mindoro sling. A kako bi sve imalo specifičan ukus samo dodajte lokalne biljke. Netko to voli a netko ne voli, pogađate li o čemu je riječ?



Nakon što se slijedećeg jutra probudio, Furbi je mirno ljenčario na terasi. Opet je uvlačio dim cigarete. Vidjevši na Žanijnoj kolibi zatvorena vrata zapita se:
„Spava li ili je već ustala?"
Neko vrijeme pažljivo je promatrao ima li na toj strani znakova života no kako njih nije bilo, Furbi stupi na njenu terasu. Kroz poluzatvorene prozore, pored teških zavjesa vidio je Žanu kako mirno leži na krevetu i spava.
„Neću je uznemiravati. Čini se da je sve u redu iako se sinoć u baru žalila na temperaturu. A i to njeno očijukanje sa Nijemcem koji je napustio društvo nedugo nakon što se je ona povukla. Hmmm ... Pa dobro, nek' joj bude. Možda je tako bolje. Barem se mogu posvetiti tamnoputoj ljepotici od sinoć. Kako li se ono zove? Aha, da, Maria. Komad i po. Izazov svoje vrste." Razmišljao je Furbi dok je lagano koračao uputi prema obližnjem baru iz kojega su ga već znatiželjno promatrale Mariine oči.


„Jeste li za izlet do lagune i jezera što smo ga usput prošli?" pitao je Nijemac kada su se tog poslijepodneva svi ponovo našli u Frenkijevom baru.
Sjedili su za šankom uz piće. Nijemac uz Kaiser, Danac uz Tuborg, Žana uz Fosters a Furbi uz Heineken.
„Internacionalno društvo." komentirao je debeli Frenki polako se gegajući dok im je nosio tko zna kojupo redu rundu pića.
„Jesmo ali prvo moramo vidjeti gdje smo to došli." odgovori Furbi.
„Suglasan sam." nadoveže se Danac.
„Kao što sam rekla, ja tamo pješice ne idem." šalila se Žana.
„Dobro, onda ćemo te nositi." Nijemac prihvati šalu i namigne „Jeepneyem.“
„Pa da do kraja sjebem ovo malo rebara. Ne hvala, dosta mi je bilo truckanja od Calapana." inzistirala je Žana.
„Možemo li iznajmiti neko drugo prijevozno sredstvo?" glasno je razmišljao praktični Furbi.
„Društvo, mislim da je najpametnije istražiti gdje smo to aterirali. Pred nama je ionako sve vrijeme ovog svijeta." zaključi Danac i doda:
„Pogledajte na primjer one filipinke, nisu li slatke?"
„Ne samo slatke. One me čine sretnim. Naročito ona od sinoć, Maria." ispali Furbi na što se oči Danca zacakle.
Žana i Nijemac samo su se pogledavali.




(nastavlja se)




Post je objavljen 27.02.2009. u 00:15 sati.