Dotužilo ministrima slušati zaposlenike koji se stalno nešto bune, neprestano traže veće plaće, kraće radno vrijeme, duže odmore, veće mirovine, stalno tužakaju da ih poslodavci mobbingiraju i žale se kad ih se otpusti... Zaključiše ministri da bi jednostavnije bilo naučiti životinje da rade. One se nikad ne bi bunile, u slučaju da postanu nepotrebne ne bi im trebalo plaćati socijalnu pomoć, a u krizna bi se vremena od njih mogli praviti suhomesnati proizvodi.
Odluče, dakle, osnovati školu za životinje. Zaduže Ministarstvo školstva da sastavi kurikulum koji određuje koje se temeljne kompetencije kod životinja trebaju razviti kako bi bile najuporabljivije za tržište rada.
Ministarstvo školstva osnuje povjerenstvo koje izabere nekoliko tipičnih modela životinja i sastavi kurikulum koji predviđa što sve učenici moraju naučiti. Odluče se na četiri temeljne kompetencije: trčanje, penjanje, plivanje i letenje. I da si pojednostave posao, da ne bude previše administriranja i kompliciranja, da ne moraju dodatno educirati zbunjene učitelje, odluče da sve životinje trebaju steći sve četiri temeljne kompetencije.
Dobiju, dakle, učitelji nacionalni kurikulum i poslušno se bace na posao.
Na kraju godine Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje napravi veliko testiranje životinja i zaključe da su gotovo sve životinje zakazale i da su rezultati katastrofalni: patkama i guskama noge su se toliko deformirale od penjanja i trčanja da više nisu mogle plivati. Zečevi su od pokušaja da lete bili toliko frustrirani da više nisu mogli trčati. Orlove su toliko izdrilali u penjanju da su zaboravili letjeti pa su do svojih gnijezda na liticama disciplinirano satima planinarili.
Jedine životinje koje su pokazale iznimne rezultate bile su jegulje. Ministri, dakle, uzeše jegulje kao primjer kojim su dokazali vrijednost svoga kurikuluma. Udare se hvaliti svojim uspjesima, a od kralja i guvernera Kraljevske banke zatražiše povećanje proračuna za školstvo.
Post je objavljen 07.02.2009. u 09:00 sati.